Solun: Šta videti i iskusiti u Aristotelovom gradu


Solun: Šta videti i iskusiti u Aristotelovom gradu



Autor fotografija:

Bojana J.


Solun ili Tesaloniki, je drugi grad po veličini u Grčkoj, posle Atine. Jedan je od najstarijih gradova Evrope. Rodno je mesto čuvenog Aristotela. Veruje se da je dobio ime po Tesaloniki, supruzi kralja Kasandra (osnivača grada) i polusestri Aleksandra Velikog.

Solun je mesto na kojem je apostol Pavle 50. godine poslao prvu hrišćansku poruku.

Grad je u rimsko doba bio najveća stanica na putu via Egnatia, poznatom vojnom putu koji je povezivao zapad sa Malom Azijom. U doba Vizantije, Solun je bio drugi grad po veličini u Vizantijskom carstvu. 1430. godine su Solunom zavladali Turci, a narednih 480 godina je bio islamski centar Otomanskog carstva.

Odiše istorijom i duhom mediterana. Tako danas u gradu možete videti ostatke iz rimskog i helenskog doba, vizantijske crkve sa mozaicima i muralima, kao i moderne građevine, koje čine to da je Solun jedinstven muzej umetnosti na otvorenom.

Muzeji i spomenici kulture u gradu su zatvoreni ponedeljkom, pa je to bitna informacija kada planirate obilaske. S obzirom na njegovu važnost kao trgovačka luka, Solun je raj za kupoholičare. Noću se ceo pretvara u veliku diskoteku. Puno je ljudi i sve je živo. Najaktivnije je na šetalištu uz obalu, koje je tada prepuno prodavaca, animatora i šetača.

Ako se pitate šta probati u Solunu, Kouluori, hlepčić u obliku kruga (đevrek) sa susamom, je veoma popularan kada je u pitanju doručak. Bougatsa je jedna od omiljenih poslastica. To je slatka pita, punjena različitim kremovima. I još nešto, Solun je grad poznat po kafi, po svojim prodavnicama kafe i kafedžijskoj kulturi, tako da obavezno morate srknuti bar jednu, na obali mora.

Oko luke ima nekoliko parkinga, koji nisu jeftini. Mi smo stali u jednoj ulici na putu za luku, gde nas je parking za 3h koštao 8€.

U ovom tekstu ćete pronaći iskustava koja, po mom mišljenju, ne bi trebalo propustiti, ako odlučite da dođete u Solun.


1. Šoping u ulicama Soluna

Ukoliko dođete u Solun, veoma je verovatno da ćete se namerno ili slučajno naći u jednoj od njegovih brojnih šoping zona. Šoping zona zapravo predstavlja kvart koji je uokviren sa četiri glavne šoping ulice: ulica Egnatia, ulica Ethnikis Amynis, ulica Nikis i ulica Venizelou. U ovom delu možete naći brojne robne kuće, prodavnice poznatih brendova, lokalne radnje u kojima se možete cenkati, ili probati specijalitete na nekoj od brojnih pijaca.

Kada je u pitanju radno vreme, prodavnice stranih brendova i robne kuće rade od ponedeljka do petka od 9:00-21:00, dok subotom rade od 9:00-22:00. Lokalne prodavnice rade ponedeljkom, sredom i subotom od 9:00-15:00, a utorkom, četvrtkom i petkom rade dvokratno od 9:00-15:00 i od 17:30-21:00.

Ulica Tsimiski je glavna ulica kada je u pitanju šoping zona Soluna. Ulica nije pešačka, već je jedna od glavnih saobraćajnih ruta kroz grad. U njoj možete naći poznate strane brendove, kao i pet višespratnih robnih kuća: Notos Galleries, Fokas (najstarija robna kuća u Solunu), Kanellopoulos, Marks & Spencer, Fenafresh, kao i šoping centar Platia, sa brojnim radnjama, restoranima, kafićima. Ulica je izuzetno lepa, cela je u hladovini i popločana je, tako da će vam šetnja njom predstavljati pravo uživanje. Još kad se uzme u obzir da ovde možete i kupiti svašta za sebe ili svoje najdraže, to još više doprinosi ugođaju.

Idući ka moru, dolazite do ulica Mitropoleos i Proxenou Koromila (paralelene sa ulicom Tsimiski). Ulica Mitropoleos je puna lokalnih prodavnica i malih dizajnerskih butika, dok je ulica Proxenou Koromila puna luksuznih butika. Ova ulica je veoma popularna među meštanima zbog kafeterija i barova, koji ostaju otvoreni da kasno u noć.

Ulica Agias Sofia (koja seče ulicu Tsimiski) je pešačka zona i predstavlja jednu od najlepših šoping zona, u kojoj možete naći lokalne brendove po veoma povoljnim cenama. Ukoliko ste zainteresovani da se cenkate, idite u kupovinu u ulicu Egnatia. U njoj je i glavna železnička stanica, do koje ćete ići ako koristite grčki brzi voz za dolazak do Soluna. Tu možete naći i brojne jeftine pekare, gde možete prezalogajiti, kupiti neku pitu ili kafu.

Ako volite šoping, na periferiji Soluna postoje mnogi tržni centri, ali i Lidl prodavnice, ako želite da kupite nešto od grčkih proizvoda. U centru grada kažu da je za garderobu najjeftiniji autlet „One Salonica“.

Kada su u pitanju prodavnice i tržni centri van grada, pored tržnog centra Mediteranean Cosmos i popularne IKEA-e, tu je i Jumbo, jedan od najpoznatijih lanaca u Grčkoj. U njemu se prodaju igračke, kancelarijski material, kozmetika, dekorativne stvari za kuću, itd. Ima vrlo pristupačne cene. Uz Jumbo se nalazi još jedna odlična prodavnica igračaka Moustakas. Ove dve prodavnice igračaka imaju zajednički parking koji se ne plaća, dok parking u Cosmosu košta 2 evra za ceo dan (prvih pola sata se ne naplaćuje).

Ako ogladnite, u okviru ovog kompleksa se nalaze Goody's burgeri, koji su zaista odlični i porcija je ogromna. Oko 7 evra izađe porcija sa pomfritom, ako uzimate najskuplju opciju. Imaju razne kombinacije burgera i krompirića, ali i zdravije varijante - salate i vege opcije. Možete jesti unutra ili u hladu u bašti, ovde imate toalet, a usluga je po principu samoposluživanja.


 Šoping u ulicama Soluna
 Šoping u ulicama Soluna
 Šoping u ulicama Soluna

2. Večera u boemskoj četvrti "Ladadika"

Gotovo svaki evropski grad u kome sam bila imao je neki mali ušuškan kvart, sa slatkim izlozima i restoranima, koji se naziva "boemskim". U Solunu je to Ladadika. Pored brojnih lepih taverni u ovom kvartu, za oko mi je zapala jedna simpatična prodavnica, u kojoj se mogu kupiti razni suveniri.

Nalazi se u blizini luke Konstantin Veliki (luka potiče iz 4. veka) i vekovima predstavlja jedan od najznačajnijih pijačnih trgova u gradu. Ime mu potiče od mnogobrojnih prodavnica maslinovog ulja koje su se tamo nalazile (ovde je nakada bila trgovačka luka), jer “Ladadika” znači “prodavnica maslina”. Nekada se ovaj deo zvao “Istira” (pijaca na turskom jeziku). Pred I svetski rat, ovo naselje je bilo poznato kao “Kvart crvenih fenjera”, jer su se u njemu nalazili bordeli.

Arhitektonski stil Ladadike, sa građevinama iz 19. veka, danas je obnovljen i zaštićen. U njima se nalaze brojni barovi, restorani i taverne, povezani pešačkim ulicama i malim trgovima. Danas je ovo posebno popularan deo grada, posebno uveče, kada postaje živ i pun ljudi. Ulice su popločane i veći deo je pešačka zona. Kada ovde dođete, nemojte se iznenaditi što su cene dosta više nego u drugim delovima grada, ali je užitak jedinstven.


 Večera u boemskoj četvrti "Ladadika"

3. Upoznavanje sa grčkom kinematografijom u Muzeju filma

Muzej filma je jedan od najinteresantnijih muzeja u gradu, a nalazi se na samo nekoliko minuta od Aristotelovog trga, na samom kraju šetališta uz more. Smešten je u skladištu na pristaništu luke. U muzeju se nalazi veliki broj važnih i retkih postavki, a mnoge od njih potiču iz privatnih kolekcija.

Posetioci u njemu mogu da vide kako je filmska umetnost počela u Grčkoj, prve aktivnosti snimanja i produkcije filmova, kao i prikaz “zlatnog doba” 60ih godina 20. veka. Eksponati koje možete videti obuhvataju kamere i projektore koji su korišćeni prvi put u nekim od poznatih filmova, postrojenja za razvijanje filmova, objektive i filmske postere, zvučne snimke na kasetama i diskovima.

Muzej je osnovan 1997. godine, kada je Solun izabran za kulturnu prestonicu Evrope. Povod je bio svetsko obeležavanje stogodišnjice kinematografije. Interesantno je da se prvo prikazivanje filma za publiku održalo u Solunu 1879. godine, samo godinu i po dana nakon što su braća Lumiere održali prvo istorijsko prikazivanje filma u Grand Café-u u Parizu.


 Upoznavanje sa grčkom kinematografijom u Muzeju filma

4. Vetar sa mora na Aristotelovom trgu

Ovo je najpopularniji, centralni i najlepši trg u gradu. Vrlo je veliki i ima oblik flaše. Otvoren je prema moru i sa njega se pruža pogled ka planini Olimp. Među divnim zgradama koje ga okružuju su nekadašnje vile inspirisane evropskim i kolonijalnim arhitekturnim stilom, a sadašnji hoteli i prodavnice.

Trg je projektovao francuski arhitekta Ernest Hebrard (1918. godina), nakon požara koji je uništio veliki deo Soluna, 1917. godine. Na njemu se nalazi čuveni hotel "Olimpion", koji je mesto održavanja solunskog filmskog festivala.

Trg je dobio naziv po Aristotelu, čuvenom grčkom filozofu i naučniku, koji je živeo i podučavao ljude u Antičkoj Grčkoj, tokom 3. veka p.n.e. Kako je i očekivano, na trgu se nalazi upravo statua posvećena Aristotelu. Trg je prepun palmi i nalazi se do mora, gde možete piti kafu, pivo ili jesti u nekom od izvrsnih restorana. Na trgu se nalazi i prelepi cvetni sat, a nedaleko je i stara pijaca.

Na Aristotelovom trgu smo seli na pravi grčki giros u kafe „Olive oil & Oregano“. Giros košta oko 3€. Ukus je odličan, zaista.


Vetar sa mora na Aristotelovom trgu

5. Poseta “fabrici” orašastih plodova “Tserlidis”

U Nikis ulici se nalazi jedna neobična prodavnica, tzv. “fabrika” orašastih plodova. U ovoj radnji možete kupiti kvalitetne orašaste plodove i sušeno voće, koji su 100% prirodni i bez aditiva. Imaju pet prodavnica u Solunu i dve u Atini. Međutim, oni nisu samo prodavci. Njihove radnje su i male "fabrike", u kojima možete videti svaki korak procesa, od sirovine do ukusnih gotovih proizvoda.

U ponudi imaju orašaste plodove, razne semenke, kao i razne kombinacije orašastih plodova sa čokoladom, karamelom i sl. Stvarno je jedinstven doživljaj, a cene su u rangu sa drugim prodavnicama.


Poseta “fabrici” orašastih plodova “Tserlidis”

6. Degustacija kense sladoleda u poslastičarnici “MADO”

MADO je prelepa poslastičarnica koja služi sve, od doručka do večere, u kojoj možete uživati kako u svitanju, tako i u zalasku sunca. MADO je izveden naziv od Maras Dondurma, naziva turske kompanije koja proizvodi zaista jedinstven sladoled već oko 300 godina.

Maras sladoled se pravi sa kozjim mlekom i suvim salepom, koji omogućavaju pun ukus i otpornost za topljenje. Postavlja se pitanje, kako je sladoled pre 300 godina opstajao na visokim temperaturama u području u kome tada nije bilo frižidera? Rešenje su našli u području u kome raste divlja ljubičasta orhideja. Suve krtole ove bilje su mlevene i od njih se dobijao salep. Ovaj prah pomešan sa kozjim mlekom, čini autentični sladoled koji se ne topi lako.

Njihove sladolede možete jesti i u Istanbulu, ali i u Australiji, Engleskoj, Holandiji, SAD-u, Azerbejdžanu, Iraku, Kataru, Dubaiju, Rusiji, Bugarskoj i u Saudijskoj Arabiji.

U Solunu, MADO se nalazi na samom šetalištu i jedno je od mesta koje nas je oduševilo. Sve je na nivou – od perfektno uređenog prostora, preko jedinstvene ponude, pa do izuzetno simpatičnih i ljubaznih kelnera. Ovo je prava riznica raznoraznih slatkih, ali i slanih specijaliteta, inspirisanih istočnjačkom kuhinjom.

Sve što poručite, možete pojesti u prelepoj bašti sa pogledom na more. Cene jesu više, ali odgovaraju ekskluzivnosti mesta.

Probali smo tanjir sa tri kense sladoleda u kriškama (vanila, pistaći i čokolada) sa parčetom odlične baklave (pistaći ili lešnik), kao i porciju od tri kense sladoleda (čokolada, badem i pomorandža sa pistaćima), sa kolutovima banane i otopljenom čokoladom. Možete uzeti i odličan sladoled od vanile, sa mrvljenim kornetom u čaši.

Svakako divno mesto sa jedinstvenom ponudom, koje vredi posetiti.


Degustacija kense sladoleda u poslastičarnici “MADO”

7. Ručak na obali mora u restoranu “Balkonaki”

Tokom naše posete Solunu, svratili smo na ručak u jedan od restorana na obali.

Počastili smo se tradicionalnim jelima. Preporučujem vino Restina, bujurdi, pileći suvlaki koji prave od batak mesa sa pomfritom (dva štapa u porciji) ili svinjski suvlaki sa pomfritom (dva štapa u porciji). Kad sednete donose hlepčiće i namaz od maslina, koji se naplaćuje. Posle ručka donose na račun kuće nekoliko želea i kolačića.

Ručak je bio fantastičan, i atmosfera takođe. I pored toga što je na prelepoj lokaciji, cene su veoma pristojne. Restoran ima ogromne drvene prozore, koje oni širom otvaraju, a tada sa mora pirka vetrić i pravi vam ugođaj dok ručate. Na spratu postoji divna velika terasa, sa pogledom na obalu, pa otuda i naziv restorana.


 Ručak na obali mora u restoranu “Balkonaki”

8. Pogled na grad i more sa Bele kule

Gotovo da niste bili u Solunu, ako niste videli "Belu kulu", nekada nazivanu i "krvavom" zbog svoje mračne istorije. Pored muzejske postavke unutar kule, ono što fascinira je fantastičan pogled koji se sa njenog vrha pruža ka moru i gradu na obali. Ona je simbol grada i najpoznatiji spomenik u gradu, kako zbog svoje pozicije tako i zbog duge istorije i neobične arhitekture.

Kula je izgrađena u 15. veku, u cilju da zameni stariju vizantijsku tvrđavu iz 12. veka, ali su je kasnije Turci rekonstruisali. Visoka je 34 m. Korišćena je kao tvrđava koja je ojačavala odbranu grada sa mora, potom kao garnizon, pa i zatvor i soba za mučenje. Zbog toga što je bila poznata kao ozloglašen zatvor za grčke patriote, poznata je i kao “Krvava kula” ili “Crvena kula”.

Preimenovana je u “Bela kula” nakon bojenja u belo, kako bi se obrisala njena ružna prošlost, nakon oslobođenja Soluna 1892. godine. Bila je okružena velikim odbrambenim zidovima koji su štitili ovaj prostor. Ovi zidovi su srušeni početkom 20. veka.

Nalazi se na šetalistu pored mora, restaurirana da pruži panoramski pogled na grad i luku sa vrha. Danas se u kuli nalazi Muzej vizantijske umetnosti, sa eksponatima iz istorije Soluna od 300-1500. godine. Muzej ima šest spratova. Svaki sprat ima različite teme: 1) Solun, prostor i vreme, 2) Solun, transformacije, 3) Solun, spomenici istorije, 4) Solun, domovina ljudi, 5) Solun, na putevima trgovine, 6) Solun, slobodno vreme i kultura. Na vrhu je prodavnica suvenira i vidikovac.

Ulaznica u muzej je ujedno i ulaznica za vidikovac na vrhu kule. Veoma je interesantno i interaktivno uređen. Možete uzeti besplatan audio vodič, koji će vam pomoći da se lakše krećete kroz multimedijalne postavke u kuli. Inače, zbog ograničenog prostora i potrebe za održavanjem određenih klimatskih uslova, istovremeno u kuli može da bude samo 70 posetilaca.


 Pogled na grad i more sa Bele kule

9. Krstarenje gradom u "Hop-on, hop-off" autobusu

Ukoliko želite da grad obiđete panoramskim autobusom, kod Bele kule je punkt na kome se kupuju karte (10€ za odrasle i 5€ za decu) i odatle autobus polazi na nekih 30 minuta. Karta važi za ceo dan i možete izlaziti i ulaziti na nekoliko stanica. Dobijate i slušalice za vodič na srpskom jeziku. Sama tura je baš lepa.

Ceo krug vožnje traje 70 minuta. Veoma je ljubazno osoblje i svakako vredi platiti ovu turu, jer ćete proći kroz mesta koja teško da ćete peške obići. Trasa i stanice su sledeće: Agia Sophia, Agios Dimitrios, Arheološki muzej, Bela kula, Galerijev slavoluk, Luka Soluna, Aristotelov trg, Vizantijska tvrđava.

Posebno je lepo ako krenete predveče, tako da deo ture uhvatite po danu, deo u zalazak sunca, a deo po noći kada Solun ima lepo osvetljenje.


 Krstarenje gradom u "Hop-on, hop-off" autobusu

10. Koktel na party brodu

Zanimljiva jedinstvena atrakcija koju sam videla u Solunu su "Party brodovi". Početna stanica im je na pristaništu u blizini Bele kule, a za vožnju se ne naplaćuju karte. Karta je zapravo piće koje kupujete na brodu (košta oko 5€) i uključuje jednu vožnju uz obalu, u trajanju od oko pola sata.

Kada ste kod Bele kule, iskoristite jedinstvenu priliku. Možete videti Solun sa visine i vode, dok ispijate piće. Ako budete imali sreće, možda ćete videti i delfine.

Party brod kreće na svakih pola sata. Svakako lepo i neobično iskustvo.


Koktel na party brodu

11. Grandioznost spomenika Aleksandru Makedonskom

Iza Bele kule, na obali Nea Paralia, nalazi se park sa fontanom i spomenik Aleksandru Makedonskom, antičkom kralju Makedonije i prvom osvajaču sveta.

Aleksandar Veliki je rođen 356. godine p.n.e. u mestu Pella. Aleksandar je sin Filipa II, makedonskog kralja koji je počeo osvajanje Grčke, i njegove žene Olimpijade. Aleksandrov učitelj je bio jedan od najvećih grčkih filozofa tog vremena - Aristotel. Nasledio je tron Kraljevine Makedonije 336. godine p.n.e.

Koristio je neke od genijalnih strategija i vojnih taktika kako bi pobedio u mnogim trenucima koji su obeležili ljudsku istoriju. On je osnovao čak 20 gradova.

Spomenik posvećen Aleksandru Velikom je impresivan, visok 6 m, i prikazuje Aleksandra dok jaše svog konja “Voukefalas”, jednog od najpoznatijih antičkih konja.


Grandioznost spomenika Aleksandru Makedonskom

12. Fotografisanje ispod “Kišobrana”

Iako je Solun izuzetno zanimljiv kao šoping destinacija, meni je najlepši njegov opuštajući deo uz more. Poslednjih godina je lepo uređeno izuzetno dugačko šetalište, sa brojnim atrakcijama. Najviše je turista oko zanimljivih gvozdenih kišobrana.

Poznati grčki skulptor Giorgos Zogolopoulos (koji je, inače, živeo 101 godinu), kreirao je jednu neobičnu postavku na samoj obali. To su “Kišobrani”, koji su često obuhvaćeni kroz njegove radove. On je posebno poznat po tome što se njegove skulpture uklapaju u okruženje u kome se nalaze. Njegovi radovi se nalaze na javnim mestima, trgovima, na poslovnim zgardama, većinom u Grčkoj, ali i na zgradi Evropskog saveta u Briselu.

Njegovo delo “Kišobrani” se nalazi na obali Soluna, na samom šetalištu uz more, i uradio ga je 1997. godine.


Fotografisanje ispod “Kišobrana”

13. Cenkanje na pijaci Kapani

Kapani je najstarija pijaca u Solunu. Nalazi se između ulica Eleftheriou Venizelou, Egnatia, Aristotelous i Ermou. Nije poznat tačan datum osnivanja pijace, ali se smatra da je postojala još 1498. godine. Naziv pijace potiče iz tog perioda, kada se na turskom nazivala “Kapan-i Galle”, što znači “pijaca žitarica”. Pijaca je uništavana nekoliko puta od osnivanja.

Početkom 20. veka, Kapani pijaca je naglo počela da se menja i prodvnice su počele da prodaju sve i svašta, pa čak i male životinje. Nakon velikog požara koji je uništio centar Soluna 1917. godine, Kapani pijaca je ponovo izgrađena i izgrađene su male dvospratne kuće, u kojima su u prizemlju bili lokali, a na spratu stanovi vlasnika.

I dan danas na pijaci vlada atmosfera koja predstavlja mešavinu svih nacionalnosti koje žive u Solunu. Interesantno je prošetati i kupiti neke od tradicionalnih proizvoda i rukotvorina.

Radno vreme pijace je ponedeljkom, sredom i subotom od 8:00-15:00, utorkom, četvrtkom i petkom od 8:00-20:30, dok je nedeljom zatvorena.


Cenkanje na pijaci Kapani

14. Poseta crkvi Panagia Halkeon

Crkva Panagia Hakleon je je vizantijska crkva iz 11. veka. Naziv crkve u prevodu znači “Bogorodica Kazandžijska”, što potiče od blizine Rimskog foruma i ulice u kojoj su nekada radile kazandžije. Crkva je izgrađena 1028. godine. Cela zgrada je izgrađena od cigala, koje joj i daju popularno ime “Crvena crkva”.

Unutrašnjost je ukrašena raznim svodovima, kao i elementima na kojima se vidi uticaj Konstantinopolja. Sa preuzimanjem grada od strane Turaka 1430. godine, crkva je preobraćena u džamiju, i nazvana je “Kazancilar Camii”.

Oko crkve se nalazi prelepo mediteransko rastinje, koje u dvorištu ove prelepe crkve pravi hladovinu i veoma prijatnu atmosferu. Dvorište je veliko, tako da njim možete prošetati ili se malo odmoriti, pre nastavka šetnje.

Nalazi se u glavnoj kolovoznoj ulici, na koju ćete pravo izaći ako u Solun dođete vozom iz nekog primorskog mesta. Izlaskom sa železničke stanice ćete se naći u ovoj ulici koja vas vodi ka brojnim atrakcijama ovog prelepog primorskog grada.


Poseta crkvi Panagia Halkeon

15. Videti kako je nekada izgledao Hamam Bey

Hamam Bey, koji se naziva i “Rajska kupatila”, predstavlja tursko kupatilo koje se nalazi u ulici Egnatia. Izgrađeno je 1444. godine, od strane sultana Murata II, i to je bilo prvo otomansko kupatilo u Solunu i najvažnije koje još uvek postoji u Grčkoj. Opstalo je preko 800 godina, uprkos svim dešavanjima u gradu. Iz tih razloga, predstavlja jedan od važnih tragova otomanske kulture koja je preostala u Solunu i Grčkoj. Izgrađeno je na ostacima vizantijske bazilike.

To je kupatilo sa dva odvojena dela za muškarce i žene. Deo za žene je prostraniji i luksuzniji, ali svaki od njih ima tri dela se nižu jedan za drugim - hladna, mlaka i topla soba. Kupatila za muškarce obuhvataju veliku osmougaonu hladnu sobu, sa galerijom iznad stubova, arkadama koje okružuju prozore, i oslikanom kupolom. Ova soba je praćena mlakom sobom, sa kupolom sa prorezima i sa serijom slika biljaka. Dalje, nalazi se kompleks toplih kupatila, poređanih oko velike sobe u obliku srca, dok se sto za masažu nalazio u centru. Osam malih toplih i mlakih soba se nastavljaju na ovu prostoriju i opremlejne su bazenčićima i mermernim klupama.

Kupatila su bila u upotrebi sve do 1968. godine. Nakon zemljotresa 1978. godine, koji je pogodio Solun, kupatila su renovirana, i dan danas se koriste za kulturne događaje i izložbe

Besplatan je ulaz. Otvoren je za posete od utorka do subote od 8:00-15:00.


Videti kako je nekada izgledao Hamam Bey

16. Šetnja trgom Dikastirion

Trg Dikastirion (u prevodu “Sud”) se nalazi na vrhu ulice Aristotelous. Nazvan je po Sudu koji je ovde trebalo da bude izgrađen, ali je gradnja obustavljena kada su pronađeni ostaci Antičke Agore.

Trgom dominira statua Elefteriosa Venizelosa, jedne od najuticajnijih ličnosti moderne grčke istorije. Doneo je neke od najvažnijih odluka koje su uticale na Grčku tokom 20. veka. Međutim, njegova politika ga je dovela u konflikt sa monarhijom.

Ukoliko pogledate oko spomenika, videćete pomenutu crkvu Panagia Halkeon i Hamam Bey.


Šetnja trgom Dikastirion

17. Pogledajte UNESCO baštinu crkve svetog Dimitrija

Crkva Sv. Dimitrija se nalazi u centru grada, nedaleko od spomenika Venizelosu (koji je na početku Aristotelove ulice kojom ćete sigurno prošetati). Potiče iz vremena kada je Solun bio drugi grad po veličini u Vizantijskom carstvu. Ona je najvažnija i najveća, ne samo u Solunu (crkva može da primi 5.000 vernika), nego i u Grčkoj. Deo je paleohrišćanskih i vizantijskih spomenika Soluna, pod zaštitom UNESCO-a. Crkva je kroz istoriju bila uništena dva puta.

Kripta je mesto na kome je Sv. Dimitrije, zaštitnik Soluna, bio zatvoren i mučen. Posebnu vrednost predstavljaju katakombe koje se nalaze ispod crkve.

Inače crkva se nalazi na temeljima nekadašnjeg rimskog kupatila. Na donjem nivou postoje delovi mozaika i stubova očuvanih iz perioda nastanka, dok je gornji nivo nov. Karakteristika objekta je ciborium, koji ustvari predstavlja simboličnu grobnicu, izgrađenu da se u nju smesti ikona sveca i sarkofag.

Bazilika ima šest panela sa mozaicima koji prikazuju Sv. Dimitrija, koji potiču iz perioda između poslednje rekonstrukcije i 730. godine. Unutar objekta se nalazi i svojevrstan crkveni muzej.


Pogledajte UNESCO baštinu crkve svetog Dimitrija

18. Neobična arhitektura Rotonde – crkve sv. Đorđa

Odmah iza Kamare (Galerijevog slavoluka), nalazi se grčka pravoslavna crkva Svetog Đorđa iz 395. godine, koja se zbog kružnog oblika zove i Rotonda.

Rotonda je služila kao hram i mauzolej rimskom osvajaču Galeriju, a nalazi se 123 m od Galerijevog slavoluka. Nakon smrti 311. godine, Galerije je sahranjen u Gamzigradu, u Srbiji. U prečniku ima 24,5 m. Zidovi su debeli više od 6 m, pa je to razlog zašto je preživela zemljotres u Solunu.

Rotonda je bila prazna nekoliko godina, dok je car Konstantin nije preobratio u hrišćansku crkvu 326. godine.

Zgrada je korišćena kao crkva preko 1.200 godina, sve dok grad nije pao u ruke Turaka. 1590. godine je pretvorena u džamiju, i nazvana je Džamja Sulejmana Hortaji Efendije, a dodat joj je i minaret. Korišćena je kao džamija do 1912. godine, kada su Grci preuzeli grad tokom Balkanskog rata. Grčki pravoslavci su tada pretvorili objekat u crkvu, ali su ostavili minaret.

Zgrada je danas istorijski spomenik. Smatra se najstarijom crkvom u Solunu, a neki smatraju i da je najstarija hrišćanska crkva na svetu. Predstavlja najvažniji opstali primer crkve iz ranohrišćanskog perioda na teritoriji Rimskog carstva grčkog govornog područja. Otvorena je od 8:30-15:00 za obilaske. Ulaz je besplatan.


Neobična arhitektura Rotonde – crkve svĐorđa

19. Prođite ispod Galerijevog slavoluka

Kada idete ulicom Egnatia, sa leve strane, ugledaćete ostatke Trijumfalne kapije cara Galerija. Podignut nešto pre 305. godine, Galerijev slavoluk i grobnica su jedini delovi Galerijeve carske četvrti koji su danas sačuvani.

Luk se sastojao od šest stubova i kupole, ali su samo tri stuba i deo kupole preživeli zemljotrese koji su razorili Solun. Luk je izrađen od betona, ukrašen mermernim panelima, kojima se slavi pobeda nad tadašnjom Persijom.

Kroz luk prolazi put koji spaja Rotondu sa nekadašnjim kompleksom Galerijeve palate.


Prođite ispod Galerijevog slavoluka

20. Prošetajte trgom Navarinou

Iza ostataka Galerijeve palate se nalazi Trg Navarinou, na kome dominira fontana sa skulpturom. Skulptura se naziva “dete koje zviždi”, i veoma liči na skulpturu Manneken Pis u Briselu.

Ovaj prostor je bio aktivan još od vremena Rimljana. Ovde se danas nalaze brojni kafići i taverne, u tu je i antički hipodrom, pa je poznato mesto za sastajanje. Tu postoji i veliki broj prodavnica brze hrane, u kojima možete kupiti burek, giros ili neku drugu brzu hranu.


Prošetajte trgom Navarinou

21. Uživanje u lepoti crkve svete Sofije

Crkva Svete Sofije potiče iz 8. veka. Predstavlja jednu od najstarijih crkava u gradu. Jedan je od spomenika u gradu na UNESCO listi kulturne baštine. U 3. veku, ovde je već postojala crkva. U 8. veku, postojeća struktura je nadograđena tako da liči na Aja Sofiju u Carigradu.

1205. godine, nakon IV krstaškog rata, Sv. Sofija je pretvorena u katedralu Soluna, koja je opstala nakon što je grad pao pod vizantijsko carstvo. Nakon preuzimanja grada od strane sultana Murada II 1430. godine, crkva je pretvorena u džamiju. Vraćena joj je funkcija crkve posle oslobođenja Soluna 1912. godine.

Predstavlja jedan od retkih primera arhitekture iz vizantijskog perioda. Većina unutrašnje dekoracije je urađena nakon požara 1917. godine.

Ova crkva je i muzej, pa je kao i većina muzeja zatvorena ponedeljkom. Poznata je po mozaicima, ali i po uticaju koji je imala na arhitekturu tog vremena. Radi od 8:00-21:00, ali je često zatvorena od 13:00-15:00.


Uživanje u lepoti crkve svete Sofije

22. Stari grad Ano Poli

Severni deo centra grada je opasan padinama brda na kojem se nalazi Gornji grad (Ano Poli). Gornji ili Stari grad je jedini deo grada koji je opstao nakon velikog požara 1917. godine. Gornji grad će vas ubediti da je vreme stalo, a vratiće vas i u vizantijski period, koji se veoma razlikuje od stila u kome je građen ostatak grada.

Ovaj deo grada je pun istorijskih mesta i interesantnih drvenih kuća. U njemu se nalazi i puno religijskih zdanja. Zbog svoje lokacije, na ovom mestu je bila izgrađena glavna tvrđava i druge odbrambene strukture (Eptapirgion, Trigonio toranj), tokom vizantijskog i otomanskog perioda.

Do Ano Polija se može doći peške, a ako ne želite da malo više pešačite, tu su autobusi 22 i 23. Prošetajte kamenom popločanim ulicama, koje okružuju male otomanske kuće i uživajte u jedinstvenom panoramskom pogledu na grad i more, posebno u vreme zalaska sunca. Ne propustite brojne male taverne sa tradicionalnom kuhinjom iz Male Azije i Makedonije, koja oličava istoriju ovog podneblja, po povoljnim cenama. Možete ove kupiti i suvenire, u malim prodavnicama.

Ukoliko pogledate vizantijske zidine, možete naslutiti obrise nekadašnjeg grada. Posetite i staru vizantijsku crkvu Sv. Nikole i manastir Vlatadon, izgrađene u 14. veku. To su jedne od najstarijih zgrada koje se mogu videti u Ano Poliju. Iako je veći deo Ano Polija renoviran, uglavnom je zadržan duh starih vremena.


Stari grad Ano Poli

23. Upoznajte se sa istorijom manastira Vlatadon

Manastir Vlatadon je jedan od najstarijih i najvažnijih vizantijskih spomenika u Solunu. Nalazi se u delu Ano Polija, odmah do vizantijske velike kapije (Portara). Njegova važnost leži u činjenici da je opstao vekovima. Ovaj manastir je još uvek aktivan, i nije prestajao sa radom ni tokom otomanske okupacije kada je dobio specijalne privilegije Muhameda II 1446. godine.

Manastir čuva religiozne i istorijske relikvije, koje obuhvataju nekoliko rukopisa, kodeksa i turskih firmana, imperijalne zlatne pečate, itd. Velika kolekcija vizantijskih verskih ikona od izuzetnog istorijskog i umetničkog značaja takođe se čuva unutar manastira.

Prelep panoramski pogled se takođe pruža sa imanja manastira. Sa 120 m iznad nivoa mora, ovo je definitivno jedno od najboljih mesta za pravljenje sjajnih fotografija. Kada je vedro, možete videti čak i planinu Olimp, koja se nalazi na oko 150 km.

Nedeljom se održava liturgija. Nije dozvoljeno fotografisanje unutar crkve. Manastir je otvoren svakog dana od 7:30-15:00 i od 17:30-20:00, dok je crkva otvorena od 7:30-11:00 i od 17:30-20:00. U okviru manastira postoji i muzej koji je otvoren nedeljom od 11:00-14:30.


Upoznajte se sa istorijom manastira Vlatadon

24. Letnja zabava u akvaparku “Waterland”

Na samo 17 km od Soluna, nalazi se jedan od najvećih vodenih parkova u Evropi, koji je sagrađen 1994. godine. Waterland je jedna od atrakcija Soluna koju najviše turista poseti.

Na ulazu postoji veliki parking, uzimaju se ormarići za stvari, može se poneti hrana i piće, ležaljke su uračunate u cenu. Unutar kompleksa ima pregršt atrakcija, kako za mlađe, tako i za starije posetioce. Ono što je važno, niko vam na ulazu ne gleda torbu, tako da možete poneti hranu i vodu, da ne biste plaćali unutar kompleksa.

Nama se najviše dopao bazen sa veštačkim talasima.

Ono o čemu takođe treba voditi računa su ležaljke. Cena ulaznice uključuje i korišćenje ležaljki, ali samo ako ih ima dovoljno i zauzmete ih na vreme, zato dođite odmah kada se akva park i otvori, da ne ostanete uskraćeni. Unutar kompleksa ima nekoliko mesta na kojima možete kupiti sladoled ili osveženje.


Letnja zabava u akvaparku “Waterland”

25. Ako se umorite od gradske gužve... Kalamaria

Ako se umorite od gradske gužve i buke ovog veilkog grada, možete posetiti predgrađe Soluna, naselje Kalamaria. U njemu se nalazi jedna lepa crkva, lepo sređene stambene zgrade, parkovi, simpatične pekare i poslastičarnice, a smešteno je na samoj obali mora.

Dobila je ime po srpskoj princezi Mari Branković, ćerki despota Đurđa Brankovića i vizantijske princeze Irine Kantakuzine. Ova reč na ima značenje Lepa/Dobra Maria.

Kalamarija je danas jedan od najlepših delova grada. Ima veoma lepu marinu, uređene ulice, lepo šetalište i mali trg, park uz more, a poznata je i po brojnim restoranima. Potpuno je drugačiji i veoma elegantni deo grada, oko 25 minuta od centra. Poznata je i po cenjenim restoranima i ribljim tavernama, većina locirana u obalskoj ulici Arestou. Pogled na marinu je veoma lep i opuštajući, i pruža mogućnost za uživanje u prelepom zalasku sunca.


Ako se umorite od gradske gužve..Kalamaria


Prijava na newsletter

Ako vam se svideo ovaj tekst i želeli biste da dobijate informacije o novim tekstovima objavljenim na blogu, možete se prijaviti na linku koji sledi: Prijava na newsletter


Srodni tekstovi

Ukoliko Vam se svideo ovaj tekst, možda će vam biti zanimljivi i sledeći tekstovi na blogu:

Olimpska regija: Moja najlepša iskustva pod Olimpom

Kasandra: Moja najlepša iskustva

Meteori: Manastiri ni na nebu ni na zemlji

Atos: U poseti Svetoj Gori i Aristotelovom gradu


Olimpska regija: Moja najlepša iskustva pod Olimpom

Olimpska regija je jedna od 13 oblasti grčke Makedonije. Smeštena je na obroncima planine Olimp To je predeo lepe prirode, sa šumama, rekama, močvarama i bogatom florom i faunom, ali i bogat atrakcijama od istorijskog i arheološkog interesa. Svojom prirodnom lepotom oduševljava planina Olimp i druge znamenitosti, koje ću da prikažem kroz vodič kroz mesta koja ne smete propustiti.


Kasandra: Moja najlepša iskustva

Poluostrvo Kasandra, jedno je od tri poluostrva Halkidikija, koje se još naziva i “prvi prst”. Pošto je Kasandra najbliža regija Solunu, turistički je najrazvijenija. Ono što je sigurno, jeste da vam na ovom poluostrvu neće biti dosadno. U ovom tekstu ću vam predstaviti meni najinteresantnijih iskustava koja morate doživeti ako ovde dođete na letovanje.


Meteori: Manastiri ni na nebu ni na zemlji

Meteori, tj. manastiri na stenama, nalaze se u oblasti Tesalija. Meteori, što bi značilo “visiti u vazduhu” ili “lebdeće stene”, jedan su od najsvetijih gradova pravoslavlja u Grčkoj. Predstavljaju skupinu pravoslavnih manastira i smatraju se najvrednijom skupinom manastira u Grčkoj, posle Svete Gore. Nalaze se na spisku kulturne baštine UNESCO-a.


Atos: U poseti Svetoj Gori i Aristotelovom gradu

Atos je poluostrvo Halkidikija, poznatije kao “Sveta Gora”, ali i „treći prst“. Po zakonu, samo je muškarcima dozvoljen pristup na tlo Svete Gore. Međutim, Atos čini i jedan deo koji nije u sklopu Svete Gore, na čijem tlu žene mogu boraviti. Ovde ću vam predstaviti neka od letovališta i izletišta na čijem tlu možete slobodno koračati, ali i utiske sa „tajne“ Svete Gore, gde mogu boraviti samo muškarci.