Višegrad: Šta videti i iskusiti u čuvenom gradu na Drini


Višegrad: Šta videti i iskusiti u čuvenom gradu na Drini



Autor fotografija:

Bojana J.


Ovim tekstom “putujemo” do Višegrada, malog, ali sadržajnog grada u Republici Srpskoj. Turistički je postao značajan zahvaljujući Ivi Andriću i ćupriji (iz Andrićevog romana “Na Drini ćuprija”) - mostu Mehmed paše Sokolovića. Lepotu Višegrada upotpunjuje Drina, koja gradi drugi po veličini rečni kanjon u Evropi, kojim možete krstariti brodovima. Sam grad je mali i može se obići za 2-3 sata.

Kada su u pitanju gastronomski specijaliteti, ono što svakako treba probati je kafa na terasi pored ćuprije, bosanski ćevapi i bosanski kolači – baklava, tulumba, tufahija (svuda su vrhunski).

U obilazak Višegrada i okoline smo išli preko turističke agencije "Travellino". Pošli smo iz Beograda u ranu zoru. Put nas je vodio prema Ovčarsko-kablarskoj klisuri, usečenoj između Ovčara i Kablara. U klisuri se nalaze dve brane, jedna na ulazu, a druga na izlazu iz klisure, čijom gradnjom su nastala dva jezera. Pposebno je poznata po mnogobrojnim manastirima, po kojima je ceo kraj dobio naziv “Srpska Sveta gora”. Retko je gde na tako malom prostoru sagrađeno toliko manastira.

Aktivnostima koje su bile predviđene turom sam dodala neke koje sam samostalno organizovala, pa je tako nastao ovaj tekst u kome ćete pronaći iskustava koja, po mom mišljenju, ne bi trebalo propustiti, ako odlučite da dođete u Višegrad.


1. Restoran-splav “Lanterna”: Mesto za pauzu

Pauzu za doručak i predah smo napravili u restoranu-splavu “Lanterna”, koji se nalazi u samoj klisuri i ima baštu na vodi (splav). Nalazi se u prelepom prirodnom okruženju i lepo je uređen. Ispred rastorana se nalazi veliki parking, kao i maketa stare srpske vodenice. Pored te makete je ulaz u toalet, koji možete iskoristiti bez obzira da li ste gosti restorana.

Imaju veliki izbor domaćih jela, ako ste raspoloženi za ručak, ili jednostavno, ovde možete napraviti kafe-pauzu i uživati u kafi sa pogledom na impozantnu Ovčarsko-kablarsku klisuru.


Restoran-splav “Lanterna”: Mesto za pauzu

2. Domaćinstvo i kamp “Viljamovka”

Nakon predaha smo nastavili put ka Višegradu. Stigli smo u domaćinstvo i kamp “Viljamovka”. Ovde smo svratili na degustaciju rakije, kažu, najbolje rakije od kruške u Zapadnoj Srbiji. Zanimljivo je da se ova rakija pije samo na ovom imanju i u “Drvengradu” Emira Kusturice.

Domaćinstvo se nalazi u selu Kremna, rodnom mestu proročke porodice Tarabića. Mini kamp "Viljamovka" se nalazi u njihovom voćnjaku. Uz kamp, videćete i kuću staru 80 godina, preuređenu u pansion.

Do skretanja za imanje vodi asfaltni put, a do samog imanja kraći makadamski put, poslednjih 500 m. Vlasnik nas je ljubazno primio, kratko ispričao svoje uspehe i nakon degustacije rakije smo nastavili put dalje.


Domaćinstvo i kamp “Viljamovka”

3. Drvengrad

Oko podneva smo stigli na Mokru Goru, tj. do uspona za kompleks Drvengrad. Autobus ne može da savlada uzbrdicu do Drvengrada, tako da od puta morate ići peške nekih 10 minuta, uzbrdo. Put je pomalo naporan, posebno ako je toplo napolju. Kolima je moguće doći ispred kompleksa, gde se nalazi i veliki parking. Ulaz u Drvengrad se plaća 250 dinara.

Nakon ulaska, imali smo organizovano gledanje kratkog dokumentarnog filma u bioskopu u podrumu kuće Emira Kusturice. Gledali smo film “Plavi ciganin” (standardna tematika Kusturičinih filmova), koji je pobedio na UNICEF-ovom konkursu za najbolji film o zaštiti prava dece. Film je izuzetno potresan. Trajao je oko 20 minuta, i to je bio zaista doživljaj – odgledati film na mestu gde se održava čuveni filmski festival Kustendorf. Nakon odgledanog filma, imali smo slobodno vreme za individualne aktivnosti i razgledanje Drvengrada.

Drvengrad је izgrađen na brdu Мećevnik, po zamisli reditelja Emira Kusturice, nakon snimanja filma "Život je čudo“. Na jednom kraju etno sela se nalazi ulazna kapija, odakle počinje glavna ulica puna prodavnica i restorana, dok je na drugom kraju mala pravoslavna crkva sa drvenim zvonikom, građena po ugledu na ruske crkve brvnare i posvećena je Svetom Savi.

U centru sela je popločan trg, oko koga se nalaze autentične brvnare, koje su prenete iz zlatiborskih krajeva i iz Republike Srpske. U svakoj od njih nalaze se razni sadržaji: hotel, galerija, biblioteka, bioskop (pod zemljom), poslastičarnica, restoran, prodavnica suveira, itd. Glavna ulica nosi naziv Ive Andrića, a pored toga postoje ulice Ernesta Če Gevare, Dijega Maradone, Miodraga Petrovića Čkalje, Novaka Đokovića, i mnogih drugih poznatih ličnosti. Tu je i mala pijaca suvenira, kao i igralište za decu.


Drvengrad
Drvengrad

4. Manastir Dobrun

Nakon vremena provedenog u Drvengradu, nastavili smo put ka Višegradu. Nakon prelaska granice, na kojoj se plaća ekološka taksa za Mokru Goru u iznosu od 100 dinara za automobile, ulazimo u živopisni kanjon reke Rzav.

Na putu ka Višegradu, pored samog puta, otišli smo u obilazak manastira Dobrun. Posvećen je Blagoveštenju, a podigli su ga župan Pribil i njegovi sinovi Stefan i Petar. Manastir je stradao za vreme Turaka, ali su ga obnovili despot Stefan Lazarević i kneginja Milica. Najviše je stradao u toku II svetskog rata, kada su ga Nemci koristili kao skladište oružja, a pri povlačenju 1945. godine su ga digli u vazduh. Najpoznatije sačuvane freske su freska cara Dušana sa ženom Jelenom i sinom Urošem, kao i freska ktitora manastira, župana Pribila.

U stenama iznad manastira se nalazi pećina, u kojoj su živeli isposnici koji su silazili u manastir samo za vreme velikih praznika. U sklopu manastirskog kompleksa se nalazi Muzej Prvog srpskog ustanka, Galerija, kao i Muzej Mitropolije dabrobosanske. Na steni pored velikog belog krsta, iznad manastirske porte, nalazi se spomenik Karađorđu.

Do manastira se dolazi prelaskom pešačkog mosta preko reke Rzav. Ispred manastira se nalazi ćira, koji je samo znak sećanja na nekadašnju prugu uskog koloseka od Mokre Gore do Višegrada.


Manastir Dobrun

5. "Znakovi pored puta" do ćuprije na Drini

Veličanstveno je nalaziti joj se u blizini, nastala u stvarnosti, a popularizovana u književnom delu - čuvena "Na Drini ćuprija". Najpoznatija atrakcija Višegrada, glavni turistički potencijal grada. Višegradska ćuprija je zadužbina velikog vezira Mehmed-paše Sokolovića, osmanskog vojskovođe koji je bio poreklom iz Bosne. Na vrhuncu moći, naredio je da se sagradi most “kome nema ravnog”.

To je i urađeno, tako da most predstavlja remek delo tadašnjeg graditeljstva. Ima 11 lukova, sa proširenjima na sredini. U njima se nalazi “sofa” za odmor prolaznika i dve mermerne ploče sa stihovima na arapskom pismu. O njegovoj lepoti i značaju dovoljno govori i to što se nalazi na UNESCO listi svetske kulturne baštine.

Poznat je i kao “glavni junak” romana “Na Drini ćuprija” Ive Andrića, koji je dobio Nobelovu nagradu za književnost. Spomenik Ivi Andriću se nalazi odmah pored mosta.

Kod samog mosta se nalazi parking, koji se plaća po satu (može da se plati u dinarima). Obavezno prošetajte mostom, pređite na drugu obalu Dine. Preko puta mosta, u brdu iznad, uklesane su stepenice u stenama, kojima se možete popeti na vidikovac (oko 200 m penjanja), sa koga se pruža panoramski pogled na grad i most, i sa koga možete napraviti prelepe fotografije. U odnosu na moju prethodnu posetu, sada se na vidikovcu nalazi i zip line.


"Znakovi pored puta" do ćuprije na Drini

6. Andrićgrad

Ono što svakako treba videti je i Andrićgrad, još jedna od kreacija nastalih na osnovu ideje Emira Kusturice. Koncept ovog "kamenog grada" je vrlo interesantan. Obuhvata različite stilove, ali samo one koji su bili u prošlosti zastupljeni na ovim prostorima. Lepo je prošetati uličicama koje nose duh mediterana, odmarati oči posmatrajući zelenu Drinu, odgledati neki od kultnih filmova, otići do crkve na kraju kamenog grada, ili degustirati lokalne specijalitete u nekoj od buregdžinica, poslastičarnica ili ćevabdžinica. Imaju i vrlo zanimljive suvenire, po povoljnim cenama. Sve možete platiti u markama, evrima ili dinarima, tako da ne morate menjati novac. Ulaz u sam kompleks kamenog grada se ne naplaćuje.

Andrićgrad je nastao kao ideja Kusturice o kamenom srednjovekovnom gradu iz dela Ive Andrića, i kao njegova vizija kako bi Višegrad izgledao da je “zamrznut” u srednjem veku. Predstavlja mešavinu različitih stilova sa ovih prostora: vizantijski, otomanski, renesansa, klasicizam. U okviru kompleksa se nalazi pozorište, crkva, bioskop, galerija, institut Ive Andrića, Akademija lepih umetnosti, hotel, marina za brodove, heliodrom, restorani (među kojima je jedna odlična ćevabdžinica), kafići, poslastičarnice, suvenirnice.

Statua Ive Andrića, kao centralne ličnosti, nalazi se na glavnom trgu Nikole Tesle. Iz glavne ulice “Mlade Bosne”, možete skrenuti u neki od sokaka, koji kriju razna iznenađenja i atrakcije ovog kamenog grada. Na trgu Petra Petrovića Njegoša je velelepna crkva koja se vidi još sa ulica centra grada, replika manastira Dečani.Andrićgrad organizuje i vožnje brodom „Lotika“, ali je za ovu vožnju potrebna najava unapred.

U okviru Andrićgrada nalazi se restoran „Zlatna Moruna“, koji je ime dobio po staroj beogradskoj kafani, u kojoj su se okupljali članovi „Mlade Bosne“. Prvi gosti „Zlatne morune“ su bili učesnici filmskog festivala „Kustendorf“, među kojima je bio i ruski režiser Nikita Mihalkov. U Galeriji možete videti oko 200 dela najpoznatijih slikara Bosne i Hercegovine i Srbije. Svratite i do knjižare “Ili-ili”, nazvane po omiljenoj knjizi Ive Andrića, u kojoj možete kupiti razne knjige.

U okviru kompleksa postoji i bioskop „Doli Bel”. Još jedno od zanimljivih mesta u Andrićgradu je “Prokleta avlija”. Ovo je jedan prolaz kojim se iz glavne ulice ulazi u orijentalnu četvrt. Ima mediteranski duh. Nedaleko se nalazi i jedna zgrada u kojoj je u vreme naše posete bila postavka scenografije za snimanje filma “Na mliječnom putu”. To je jedno od remek dela Emira Kusturice, film sniman širom Bosne, posebno u Trebinju, sa ulogom čuvene glumice Monike Beluči.

Na putu ka Andrićgradu ima nekoliko trafika sa suvenirima i osveženjem. Iz centra treba 10ak minuta peške do Andrićgrada.


Andrićgrad
Andrićgrad
Andrićgrad

7. Degustacija bosanskih ćevapa

Može li poseta Višegradu da prođe bez pravih bosanskih ćevapa? Što se mene tiče, ne može! Mi smo se ovog puta odlučili da se ovim lokalnim specijalitetom počastimo u ćevabdžinici "Kasaba" u Andrićgradu. U gradu ima još nekoliko mesta na kojima ih odlično spremaju, ali nas je loše vreme nateralo da tražimo natkriven prostor.

O ukusu ne bih ni da vam pišem. Mislim da fotografija "govori" 1.000 reči! Kako nam rekoše meštani, svuda su odlični.

Ćevabdžinica „Kasaba” se nalazi u blizini kapije Andrićgrada, u ulici Mlade Bosne. Ponuda, kao i izgled ovog mesta su inspirisani orijentalnom kulturom, a unutar objekta možete pogledati i stare slike Višegrada. Imaju nekoliko mesta u samoj ulici Mlade Bosne, veliku baštu kada se prođe kroz glavni ulaz, kao i salu na spratu. Imaju odlične ćevape, oko 3 evra za porciju od 10 komada (što bi rekli "10 u pola s lukom"). Kao prilog dobijate luk, a dodatno možete naručiti i kajmak. Tradicionalno, uz njih se pije jogurt.

Ako imate sreće pa vas u Višegradu prati lepo vreme, obavezno popijte kafu u bašti restorana koji se nalazi uz samu ćupriju, i iz koje možete u tišini uživati u neverovatnom pogledu na nju. Takođe preporučujem da posle ručka obavezno probate i bosanske kolače - baklave, tulumbe, tufahije (svuda su vrhunski). U okviru Andrićgrada se nalazi poslastičarnica “Secesija”.


Degustacija bosanskih ćevapa
Degustacija bosanskih ćevapa

8. Plovidba Drinom kroz Višegrad

Plovidba Drinom kroz Višegrad je za mene definitivno "highlight" ovog putovanja. Kada smo jednom prilikom samostalno došli u Višegrad, vreme baš nije obećavalo, pa smo odlučili da odmah razgledamo grad sa reke, smaragdne Drine. Odluka je bila odlična, jer nas je već nakon pola sata uhvatio strašan pljusak, tako da od plovidbe ne bi bilo ništa, da nismo brzo delovali.

Čim se budete približili mostu, prići će vam vlasnici brodova i ponuditi krstarenje. Ovo panoramsko razgledanje Višegrada sa vode traje oko pola sata, a obuhvata stari grad i kulu Kraljevića Marka, ćupriju na Drini ispod čijih lukova ćete proći, Andrićgrad, ušće Drine i Rzava, luku Višegrad i donji delo kanjona prema Višegradskoj banji. Cena je 5 evra za odrasle, a 2.5 evra za decu.

Plovidba je bila izuzetno ugodna. Brodovi su prostrani, sa lepim klupama unutra i par klupa napolju. Tokom krstarenja nam je jedan dečak, koje je deo posade, ispričao kratku priču o istoriji svog grada. Grada u kome je rođen i u kome odrasta. Sam Višegrad u sebi čuva neku posebnu emociju, koju je ovaj dečak uspeo da probudi kada je pred kraj plovidbe samo za nas na svojoj harmonici odsvirao i otpevao "U lijepom starom gradu Višegradu". Nezaboravno iskustvo!

Lepo provedeno vreme, upoznavanje sa delima i stvaralaštvom Ive Andrića, pomoći će nam da i dalje pratimo “Znakove pored puta” i istražimo neka nova mesta, kojima se obogaćuje duh i upoznaje nešto novo i neotkriveno. Do sledećeg putovanja…



Prijava na newsletter

Ako vam se svideo ovaj tekst i želeli biste da dobijate informacije o novim tekstovima objavljenim na blogu, možete se prijaviti na linku koji sledi: Prijava na newsletter


Srodni tekstovi

Ukoliko Vam se svideo ovaj tekst, možda će vam biti zanimljivi i sledeći tekstovi na blogu:

Zlatibor: Moja najlepša iskustva među zlatnim borovima

Planina Tara: Moja najlepša iskustva u poseti mrkom medvedu

Bijeljina: Šta videti i iskusiti u srcu Semberije

Čarobni breg: Dok sunce zalazi nad Mokrom Gorom


Planina Tara: Moja najlepša iskustva u poseti mrkom medvedu

Planina Tara, ukrašena smaragdno plavim kanjonom reke Drine, nalazi se u Zapadnoj Srbiji. Prosečna nadmorska visina je oko 1.200 m. Ukoliko do sada niste posetili ovu regiju Srbije, toplo preporučujem. Zateći ćete netaknutu prirodu i prirodne atrakcije kakve ne možete videti u drugim krajevima Srbije.


Bijeljina: Šta videti i iskusiti u srcu Semberije

Bijeljina, grad uz granicu sa Srbijom, zanimljiv je za jednodnevne izlete sa ovih prostora. Odlična je destinacija za porodice sa decom, bilo da dolazite zimi ili leti. Iz Beograda do Bijeljine treba oko 2h vožnje. Jedna opcija je put preko Kuzmina i graničnog prelaza Sremska Rača, a druga preko Bogatića i graničnog prelaza Pavlovića most


Čarobni breg: Dok sunce zalazi nad Mokrom Gorom

Dok sam bila dete, leto je uvek bilo predviđeno za boravak na planini. Makar nekoliko dana. Planinski vazduh i svežinu nije moglo da zameni more. Mada, destinacija koju ću vam preporučiti je podjednako atraktivna za svako godišnje doba. Leti ćete uživati u svežini, tokom jeseni u dugim šetnjama po prirodi, zimi ćete se sankati i skijati, a u proleće biti svedok buđenja nestvarne prirode i njenog najlepšeg izdanja.


Zlatibor: Moja najlepša iskustva među zlatnim borovima

Zlatibor, jedna od naših najlepših planina, podjednako interesantna u svako godišnje doba. Ako dođete vikendom ili praznicima, zateći će vas gužva, gužva i gužva... bukvalno svuda! I na putu do Zlatibora, na pumpama, u prodavnicama, restoranima. Prepuno je ljudi gde god da se okrenete. Pamtim ga kao mesto na koje sam svakog leta odlazila sa porodicom i tamo provodila bar nedelju dana, u istraživanju okoline i uživanju u beskrajnim šetnjama po čistoj prirodi i svežem vazduhu.