Kosmaj: Moja najlepša iskustva


Kosmaj: Moja najlepša iskustva



Autor fotografija:

Bojana J.


Ako biste me pitali koja mesta u Srbiji ne smete da propustite tokom bilo kog godišnjeg doba, svakako bi jedno od pomenutih bio Kosmaj.

Kosmaj je planina nedaleko od Beograda, u blizini Mladenovca. Ako hoćete da se odmorite od gradske gužve i vreve, i provedete jedan lep vikend sa porodicom, možete se uputiti ka Kosmaju i okolnim mestima. Kosmaj je uvek dobar izbor, bilo da je leto, proleće, jesen ili zima.

Od Beograda se do Kosmaja stiže veoma brzo, za nekih pola sata autoputem, ili za oko 45 minuta do sat vremena starim putem preko Avale.

U ovom tekstu ćete pronaći iskustava koja, po mom mišljenju, ne bi trebalo propustiti, ako odlučite da dođete na Kosmaj.


1. Prošetajte kroz ružičnjak manastira Tresije

Ako krenete ka vrhu Kosmaja, nikako nećete moći da zaobiđete obaj manastir, posvećen Saboru Svetih Arhangela, u narodu poznat pod imenom „Tresije“ (ovaj drugi naziv potiče od potoka koji izvire pored manastira). Osnovan je 1309. godine, kao zadužbina kralja Dragutina. U 16. veku je bio najbrojniji i najbogatiji manastir u Beogradskom pašaluku. S obzirom na to da je rušen i obnavljan nekoliko puta, izdanje koje danas vidite potiče iz 20. veka. Obnova i izgradnja još uvek traju. Oslikavanje crkve je takođe u toku, tako da možete videti koji koraci prethode nastanku ovakvih grandioznih dela, kakve su manastirske freske.

Kažu da je posebno interesantno ovde doći na Ivanjdan (7. jula), kada se održava Dan knjige posvećen Milovanu Vidakoviću, pod nazivom „Pod lipama manastira Tresije“. Ovde se takođe, svakog prvog vikenda u septembru, održava i takmičenje frulaša Srbije.

Do Kosmaja i Tresija se sa svih strana brzo dolazi, a u okolini ima prelepo uređenih klupa, na kojima možete ručati ako sa sobom ponesete neku hranu i piće. Pogled je božanstven, kao i mir i tišina koju stvara prisustvo ove svetinje. Kada je lepo vreme, i gostiju ima zaista puno. U kapelici kod ulaza se kupuju i pale sveće, a tu je i mala suvenirnica.

Kao i obično, za sva lepa mesta se vezuje i neka legenda, pa tako ni ovo mesto nije izuzetak. Meštani kažu da se na zidu manastira 2017. godine ukazao lik Bogorodice, od kada je ovaj manastir postao prava senzacija za sve ljude iz okoline, ali i iz udaljenih delova Srbije. Da li je ovo igra svetlosti ili je zaista u pitanju neka "viša sila", procenite sami.

Osim Tresija, u blizini se nalaze i manastiri Kastaljan, Pavlovac, crkva u Nemenikućama i druge znamenitosti koji čine „Kosmajsku Svetu Goru“.


Manastir Tresije
Manastir Tresije

2. Pešačite do kosmajskog spomenika

Nakon manastira, za nekih 10 minuta brdske vožnje, dolazite do izletišta na planini Kosmaj. Da ste na pravom mestu, reći će vam putokazi ka okolnim atrakcijama, ali i veliki broj parkiranih vozila. Tu možete ostaviti auto i krenuti u šetnju ka spomeniku, ili zauzeti neku klupu sa stolovima i organizovati roštilj za ručak. Imajte u vidu samo da se namirnicama morate snabdeti ranije, jer na Kosmaju nema ništa da se kupi.

Na vrhu je izgrađen spomenik Kosmajskom partizanskom odredu. Obavezno se obucite toplije, ma koliko u gradu delovalo toplo. Put ka vrhu je obojen svim bojama prirode.

Do spomenika možete doći iz dva pravca. Meni je manje naporan put levo na raskrsnici. Kojim god da krenete, možete napraviti krug (krenuti jednim, vratiti se drugim). Do spomenika vodi uređena i osvetljena staza, sa dosta stepenica. Ovo imajte u vidu ako dolazite sa decom, jer ćete ovaj deo malo teže preći kolicima, triciklima i sl., posebno kada su staze pod lišćem i pomalo klizave.

Betonski (moglo bi se reći i brutalistički) spomenik, zaista impozantne veličine (svaki krak je visok po 30 m) ćete videti na samom prilazu Kosmaju, tako da ne možete pogrešiti pravac u kom treba da se krećete.


Šetnja do spomenika
Šetnja do spomenika

3. Ručajte sa zelenim pogledom u pivari "Kabinet"

Ako ste raspoloženi za ručak sa pogledom na padine Kosmaja i na čistom vazduhu, provozajte se do sela Nemenikuće na Kosmaju, u kome ćete naći zanatsku pivaru "Kabinet", koja ima i svoj degustacioni prostor. Ne krećite bez rezervacije, jer je od 12h od kada rade vikendom, moguće ući samo uz rezervaciju. O pogledu i vazduhu neću ni da pišem, uverite se sami.

Kad smo ih posetili, vreme je bilo promenljivo, pa bašta nije bila u punoj funkciji. Inače imaju super foru - suncobrane na travnjaku, možete poneti svoje ćebence, i uživati u hrani i pivu (ko voli). Svakako, za pivopije je ovo pravi raj, jer mogu da degustiraju razne vrste svog omiljenog pića "na izvoru".

Ako idete sa malom decom, korisno je znati da imaju sobu za presvlačenje za bebe i stolice za hranjenje. Imaju i interesantan meni - list papira sa bojicama, da sami označite šta i koliko želite.

Kada je u pitanju hrana, na početku su nam doneli hleb sa domaćim namazima: mast sa alevom paprikom i belim lukom, avokado sa pavlakom i humus. Vrlo neobična kombinacija! Kao glavno jelo smo probali pola pečenog pileta bez kostiju sa začinima, koji se služi uz pire od karfiola i sa mrvicama badema (dovoljno za dvoje). Probali smo i domaće kobasice sa tri priloga: prebranac, podvarak i restovan krompir.

I za kraj - slatkiši! Koliko sve lepo izgleda, to je fantazija! Probali smo Nugat kolač, koji je prava fantazija, kao i kolač kome sam naziv zaboravila, ali je sastav na bazi markarponea i lešnika - ne možete da zamislite kako izgleda i kakav je ukus! Dakle, obavezno probajte njihove kolače posle ručka.


Ručak sa
Ručak sa

4. Družite se sa životinjama etno sela "Amerić"

Ako više volite klasičnu domaćinsku hranu i etno ambijent, na Kosmaju ćete naći i jedno autentično etno selo, idealno za porodice sa decom. Ovo mesto takođe karakteriše lep pogled na Kosmaj, čist vazduh kosmajske ruže vetrova, ali ono po čemu su najprepoznatljiviji su prelepi konji i škola jahanja koju poseduju. Ovo je jedno od onih mesta koje je zadržalo autentičnost, iako je prilagođeno turistima. Ima dušu, dušu vlasnika koje uvek možete videti kako rade na održavanju ovog mesta, koji će vas sa osmehom pozdraviti i pozvati da ovde uživate.

Kada parkirate auto na parkingu i prođete kroz drvenu kapiju, zapljusnuće vas miris domaće hrane. Upravo prvi objekat na koji nailazite i jeste stara kuća sa nekoliko soba, adaptirana u pravi etno restoran.

U restoranu su zaposleni članovi porodice, koji se zaista trude da gost bude zadovoljan. Ovde nemojte očekivati šarenolik meni, sa brojnim opcijama, već pravu domaću hranu i samo nekoliko specijaliteta kuće. Od standardnih jela imaju razne vrste roštilja, ali ono što nas je privuklo, ali i što nam je konobar preporučio, bilo je zaista preukusno meso ispod sača. U ponudi su u tom trenutku imali svinjsko i juneće meso pečeno ispod sača, bogatog ukusa, začinjeno specifičnim začinima, uz dodatak krompira koji se krčkao unutra.

Moram priznati da nikada nisam jela lepše spremljenu junetinu ispod sača. Ukus je bio fantastičan, od slatkoće se meso lepilo za prste, a markantan ukus je dugo ostajao na nepcima. Uz jelo svakako ide takođe preukusan domaći hleb pečen ispod sača, ali i neobičan umak napravljen od domaće pavlake, rena i aleve paprike. Pored ovih specijaliteta, imaju i razne domaće rakije, koji se služe u čokanjčićima.

Hrana je domaća, sve sveže i preukusno. Ako dođete predveče, možete probati domaću pitu sa razvlačenim korama, filovanu domaćim jajima, sirom i kajmakom. Ne mogu opisati taj ukus i zvuk dok korica krcka pod zubima. Uz pitu možete uzeti njihov mezetluk - pršuta, suvi vrat, sir, urnebes, čvarci, kao i kiselo mleko.

Svemu ovome doprinosi i potpuno rustična atmosfera restorana (imaju i lepu baštu), u kome se nalaze razni ukrasi, sačuvani iz starih dana. Tokom vikenda ima posetilaca, ali nije prevelika gužva. Svako može da odabere kutak za sebe. Ulaz u kompleks se ne plaća, a cene u restoranu su pristojne.

Jedno je sigurno, decu nećete moći da odvojite od zanimacija koje su dostupne za njih. U okviru imanja postoji mali ZOO vrt, u kome ćete videti i jednog jelena. Postoji i veliko drveno igralište, a odmah pored igrališta se nalazi nekoliko stolova, koje preporučujem da odaberete ako dolazite sa decom. Deca će moći slobodno da se igraju, a vi da ih uvek imate na oku.

Za nešto stariju decu, postoji mogućnost jahanja konja i terensko jahanje. Za starije postoji terapijsko jahanje. U velikom dvoruštu se nalaze štale, do kojih možete prošetati, kao i manjež za jahanje konja.

U okviru imanja se nalazi i mali etno muzej, koji je bio zatvoren i koliko sam videla, otvara se samo na zahtev. Pročitala sam da imaju i smeštaj, a ako odlučite da ovde prespavate, to ćete uraditi na slamaricama - kao što su naše prabake i pradeke.

Ako ste raspoloženi za još malo prirode, usput možete svratiti na jezero Trešnja, u istoimenom nekada poznatom izletištu. Osim lepe prirode i jezera, drugog sadržaja nema, ali možete prošetati stazicama kroz šumu oko jezera. Deluje kao lepo mesto za piknik ili vikend roštiljanje.


etno selo americ igraliste
etno selo americ muzej
etno selo americ konji
etno selo americ zivotinje
etno selo americ restoran

5. Rashladite se u krošnji "Šume"

Kako je sneg napadao dovoljno da se može sankati i praviti Sneško, očekivali smo svuda gužvu, pa smo odabrali mesto koje obično nije na turističkoj mapi Kosmaja. Otišli smo na imanje "Šuma", koje je poznato iz letnjeg perioda, kada pod krošnjama drveća možete da nađete osveženje i mesto za predah. Bilo mi je zanimljivo da vidim kako izgleda zimi. Zapravo smo dobili ono što smo tražili - celo dvorište u snegu samo za nas, čist vazduh, prirodu, i po nešto da se zagrejemo.

Nemojte očekivati luksuz. Potpuno je opuštena, domaćinska atmosfera i vrlo su ljubazni. Napolju ima stolova, ali nisu namenjeni za sedenje zimi (unutra imaju par mesta, ako rešite da se unutra zgrejete). Mi smo svakako iskoristili jedan sto da stavimo čajeve i kuvano vino koje smo poručili, koji su nas grejali sok smo pravili Sneška.

Ako odlučite ovde da nešto prezalogajite, imajte u vidu da su im baš dobri burgeri, koje služe uz pržene krompiriće. Mi smo poručili za poneti. Tog dana su imali i potaž i krilca.


Kafe
Kafe

6. Popijte kafu na ćilimu u „Zornića kući“

Još jedno od mesta u okolini Beograda, koje možete iskombinovati sa izletom na Kosmaj, koje predlažem kao idealno za izlet i zabavu sa decom. Reč je o etno selu "Zornića kuća", koje se nalazi u mestu Baćevac, na oko 30 km od Beograda. Bilo da je leto, proleće ili jesen, ovde je doživljaj uvek potpun. Obavezno proverite radno vreme, jer ne rade svakog dana, u zavisnosti od sezone i godišnjeg doba.

Za decu je na raspolaganju ogromno prostranstvo po kome mogu da trče i da se slobodno igraju, za njih je napravljeno i igralište, koje je nedavno prošireno i preuređeno. Široko prostranstvo, vikendom često zabava i animacija, konjići koje deca mogu da jašu, mini ZOO vrt u kome deca mogu da se igraju sa životinjama, igralište u šumi, na čistom vazduhu...

Nama starijima će svakako biti zanimljiviji njihov restoran, sa zaista preukusnom hranom. Šta god spremljeno ispod sača poručite, nećete pogrešiti, jer je ovaj način pripreme hrane njihov specijalitet. Meni najlepši deo dana za odlazak na ovo mesto je predveče, i to radnim danima. Obavezno rezervišite, jer se uvek traži mesto više.

Ako dođete samo na piće, možete da kafenišete na ćilimima na travi, što je posebno neobično i atraktivno. Cene su u rangu beogradskih.

Domaće pite su im izvrsne, a kada tome dodate kiselo mleko, baćevačko meze i neku salatu, uživanje u hrani je garantovano. Probajte obavezno i grilovan miročki sir, koji služe uz džem od brusnice.

Ako niste raspoloženi za ručak, probajte neki od njihovih domaćih kolača - meni su najbolje urmašice i tulumbe. Izvrsne su! Sve "zalijte" na kraju pečenom kafom s ratlukom, još jednim od njihovih specijaliteta. Zanimljivo je kako serviraju čaj - uz med, sušene brusnice, suvo grožđe i čajne kolutiće. Uživanje za sva čula!


Etno selo „Zornića kuća“
Etno selo „Zornića kuća“
Etno selo „Zornića kuća“
Etno selo „Zornića kuća“

7. Svratite na ručak "Kod Momčila"

Kad ste već u blizini Ibarske magistrale, možete na ručak svratiti i na jedno mesto koje postoji još od 1965. godine, u nekom obliku. Nekada je to bila kafana pored puta, koja se godinama pretvarala u ono što je sada - vrlo lep i komforan restoran, savremenog izgleda i tradicionalne kuhinje.

Iako je mesto poznato po povoljnim cenama, velikim porcijama i odličnoj hrani, uglavnom se može naći mesto bez rezervacije. Bašta je vrlo komforna i prijatna, čak i po velikim vrućinama. Ispred se nalazi veliki parking.

Kada je hrana u pitanju, nećete pogrešiti šta god da poručite. Možete početi odličnom telećom čorbicom, uz hlepčiće sa pretopom, a onda nastaviti sa Karađorđevom šniclom ili medaljonima sa pečurkama. Ako ne možete da se odlučite, uvek možete izabrati mešani roštilj i isprobati razne đakonije.


restoran kod momcila


Prijava na newsletter

Ako vam se svideo ovaj tekst i želeli biste da dobijate informacije o novim tekstovima objavljenim na blogu, možete se prijaviti na linku koji sledi: Prijava na newsletter


Srodni tekstovi

Ukoliko Vam se svideo ovaj tekst, možda će vam biti zanimljivi i sledeći tekstovi na blogu:

Topola: Najlepši vašar u senci kraljevskih vinograda

Aranđelovac: Šta videti i iskusiti u srcu Šumadije


Aranđelovac: Šta videti i iskusiti u srcu Šumadije

Jedna od odličnih vikend destinacija je Aranđelovac - blizu, odlična hrana, a pregršt atrakcija kojima možete upotpuniti dan, tako da vam nijednog trenutka ne bude dosadno. Ovaj šumadijski grad, u podnožju planina Bukulja i Venčac, udaljen je nešto manje od 80 km od Beograda.


Topola: Najlepši vašar u senci kraljevskih vinograda

Dobro došli u Topolu, u srce Šumadije. Nekada davno, na putu ka Beogradu, bilo je jedno drvo topole kod koga su se trgovački putnici odmarali i dogovarali za sastanke „kod topole“. Tako je nastalo njeno ime - Topola. U ovom tekstu izdvajam meni najinteresantnija iskustva koja morate doživeti ako posetite Topolu.