Bačka: Šta videti i iskusiti u velikoj mirnoj Bačkoj


Bačka: Šta videti i iskusiti u velikoj mirnoj Bačkoj



Autor fotografija:

Bojana J.


Ova 2020. godina - nepredvidljiva, bez planova, ne baš tako lepa, donela je ipak i mnogo lepih trenutaka i upoznavanje nekih krajeva naše zemlje u koje verovatno ne bismo ni pomislili da dođemo, da nije bila ovakva situacija. Međutim, baš na takvim mestima od kojih nismo mnogo očekivali, doživeli smo veoma prijatna iznenađenja. Jedan od delova Srbije koji do sada gotovo da nisam nikada posetila je Bačka. U tekstu vam prenosim utiske o mestima koja su mi se dopala. Uživajte…


Jezero Tikvara

Moram vam se pohvaliti da sam ove godine po prvi put osetila neku morsku atmosferu upravo na ovom jezeru. Ne, nisam uspela da se dočepam primorja ovog leta, već smo sasvim nenadano jednog toplog dana otišli do Bačke Palanke, na jedno dunavsko jezero! Nikada nisam bila u Bačkoj Palanci, pa čak ni u ovom delu Vojvodine. Kada smo tražili vikend destinaciju, uslov je bio da postoji dobro mesto za kupanje. Sasvim slučajno smo saznali da bačkopalanačko jezero "Tikvara" može poslužiti u tu svrhu.

Od Beograda vam treba oko 2h vožnje (oko 140 km). Već sam prilaz mestu mi je bio interesantan: Dunav, bujna priroda, brojne čarde koje se nižu uz put. Glavni element koji sve povezuje - voda! Kada smo se približavali plaži, upravo sam imala taj osećaj kao da sam došla na more: gusti drvoredi pored kojih se proteže pešačka staza, miris sveže pripremljene ribe, peščana plaža sa suncobranima od trske u čijoj pozadini se vide obrisi katedrale i tvrđave (susedne države Hrvatske).

Ovo mesto je definitivno za mene jedno od najvećih iznenađenja u ovoj godini posvećenoj obilasku Srbije. Toliko toga smo videli, a toliko toga u okolini je ostalo na listi za drugi put. Biće ga sigurno! Mir koji se ovde oseća mislim da ne možete doživeti na drugom mestu. Sada me i ne čudi zašto se kaže "mirna Bačka".

Što se tiče korisnih informacija, kola možete parkirati na parkingu ili pored drvoreda. Plaža je sa najsitnijim peskom, u kome ćete naći divne rečne školjke. Ima tuševa i kabina za presvlačenje. Hlada gotovo i da nema, tako da obavezno ponesite suncobran i igračke za igranje u pesku. Voda je mlaka i prijatna, ima plićaka, ali ne dugo. Ovo je zapravo rekreativni kompleks iz kog su potekli brojni kajakaši, a čini ga i nekoliko sportskih terena. U okolini ima nekoliko čardi ako želite ovde da ručate, a videli smo da mnogi meštani ovde i roštiljaju. Mi smo bili tokom leta, pa je jezero bilo zanimljivo za kupanje. Sigurno je lep utisak boraviti ovde i tokom toplih jesenjih dana.


Jezero Tikvara

Dunav čarda

Iako smo pored puta za Bačku Palanku videli reklame za brojne čarde, nije nam se išlo s plaže, tako da smo odabrali da ručamo u čardi "Dunav", na samoj obali jezera, sa fascinantnim pogledom na isto. Mesto smo rezervisali kada smo došli ujutru na plažu, inače, da to nismo uradili ne bismo ovde ni mogli da ručamo. U vreme ručka je krcato, pa sve negde do 16h. U ovom periodu je rezervacija neophodna. Čarda je uređena skromno, ali je sve besprekorno čisto i uredno.

Iako smo na ručak čekali malo duže, ukus hrane koja nam je stigla je bio božanstven. Za one koji ne jedu ribu, u ponudi je i klasičan meni. Cene su malo niže od beogradskih. Porcije su ogromne i baš bogate. Probala sam prženog soma, uz koji kao prilog ide pirinač, krompir salata i dalmatinsko varivo. Ovo je bila jedna od najlepše spremljenih riba koje sam ikada jela! Ostatak ekipe se zadržao na klasicima. Posebno mi se svidelo kako je izgledala pileća Karađorđeva sa sosom od pečuraka, i piletina simboličnog naziva "Dunav" - rolovana piletina sa pršutom i kačkavaljem, umotana u slaninu i posuta kačkavaljem.


Dunav čarda

Ergela Karađorđevo

U okolini Bačke Palanke ima zaista pregršt zanimljivih atrakcija. Za mnoge nisam ni znala, dok nisam videla reklame i putokaze pored puta. Ona za koju sam svakako čula i želela da posetim je Karađorđevo, poznato po istoimenoj ergeli konja, koje se nalazi 15ak minuta vožnje od Bačke Palanke. Samim tim što ovde postoji ergela, jasno vam je da je ovo mesto raj za decu. Ogromno prostranstvo, divno uređeno, dosta sadržaja. Na raspolaganju vam je obilazak ergele, muzej konjarstva (bio je zatvoren kad smo došli, nedelja popodne), jahanje ponija, hipodrom kada ima nekih događaja, vožnja fijakerom, restoran (nismo bili, delovao je manje aktivno, tako da ne znam kakva je hrana i usluga).

Ulaz je besplatan. Možete prošetati tokom celog dana, ali imajte u vidu da vikendom već oko 14h mnogi sadržaji prestaju sa radom (npr. jahanje konja više nije moguće). Trebaće vam oko sat vremena da prošetate kroz kompleks, ali ovde možete provesti i više vremena. Prostor u kome se nalazi je zapravo specijalni rezervat prirode. Divno je za šetnju i ima dosta prostora za igru, kao i jedno lepo uređeno igralište za decu. Deca takođe uživaju i u druženju sa ponijima. Ima klupa za sedenje, jedan improvizovani kafe koji nije radio kad smo došli (mislim da sam videla da radi nedeljom do 16h), toaleti, česma.

Inače, ergela se nalazi u sastavu vojne ustanove "Morović" i osnovana je 1885. godine. Stariji ovo mesto pamte još iz Titovog perioda, kada su se ovde organizovali diplomatski prijemi, a u restoranu u sklopu kompleksa kuvali za zvanice naši najprestižniji kuvari. Danas, iako se o istoriji ovog mesta samo priča, iznenadilo me je to što kompleks nije zapušten. Izuzetno lepo izgleda i preporučujem vam da obavezno svratite kada ste u ovom kraju.


Oaza MB, Gložan

Nakon divno provedenog dana, iz ovog kraja nas je ispratio neverovatan zalazak sunca! Sasvim slučajno, kada nismo našli mesto u jednom etno restoranu pored puta u kom smo planirali da večeramo, po preporuci meštana, svratili smo u restoran "Oaza", koji se nalazi u mestu Gložan.

Par dana pred put sam čula za ovo mesto kao interesantno za porodice sa decom, ali zapravo nisam ni znala da smo baš tu stigli, sve dok nisam videla naziv restorana. Odmah da vas upozorim, nikako ne idite predveče, jer ima komaraca u rojevima. Ne pomažu ni sredstva tipa Autan. Vratili smo se istačkani. Međutim, preporučujem vam da ovde dođete i provedete ceo dan, jer ima dosta sadržaja.

Iako ćete ovde naći odličan restoran (probala sam riblju čorbu bez kostiju - ili kako je zovu "BK" - odlična je!), na obali jezera, sa divnim pogledom i nekom posebnom romantičnom notom, ovo mesto nudi još mnogo zanimljivog sadržaja, za zabavu cele porodice. Ovde ćete zateći čak i apartmane i bungalove u kojima se možete smestiti, posebno ako volite da pecate, jer ćete biti blizu jezera za pecanje. U okviru kompleksa se nalazi i bazen, igraonica, sportski tereni, pa čak i mali ZOO vrt. Zaista raj za decu, ali i nas starije.


Oaza MB, Gložan

Zobnatica

Na putovanju kroz Bačku, pronašla sam mesto u Srbiji sa najlepšim bojama jeseni... Ne mogu vam ni opisati moje oduševljenje, kada sam prošla kroz kapiju ergele se veoma dugom tradicijom uzgajanja konja u Srbiji. U Zobnatici me je sačekao pravi jesenji raj - ogroman park, prepun drveća, u svim bojama zlatne jeseni. Fotografija koju ćete videti ne može dočarati koliko je lepo i romantično!

Kada sam prvi put posetila Zobnaticu, oduševila sam se sadržajem koji se nudi, kao i uređenošću ovog mesta, koje može biti destinacija za celodnevni porodični izlet. Verujem da je predivno i tokom proleća i leta, ali jesen je ovde zaista čarobna! Ulaz se ne naplaćuje, u okviru kompleksa imate parking ispred hotela, a u okviru hotela je i restoran i toaleti. Nije uopšte bilo gužve, iako je bila subota.

Ne treba ni da naglašavam da je ovde za decu raj! Veliko prostranstvo, igralište na otvorenom, puno staza za šetnju i vožnju bicikla/tricikla, i naravno, njihovi omiljeni konjići, sa kojima mogu da se druže. Pored ergele iz 1779. godine, ovde možete posetiti i Muzej konjičkog sporta (nije bio otvoren tokom naše posete), koji je izgrađen u obliku potkovice. Kada je lepo vreme, možete se provozati i fijakerom. U okviru kompleksa se nalazi i hipodrom. Na raspolaganju vam je i turističko jahanje, kao i škola jahanja, koju ćete naći kod ergele. Deo kompleksa je i Zobnatičko jezero. Ima toliko sadržaja i staza za šetnju, da može da se ovde provede jedan sadržajan porodičan dan.

Otmenosti ovog mesta doprinosi i kaštel porodice Terlei, koji je danas preuređen u hotel. Nisam do sada znala da je ova porodica bila jedna od najpoznatijih po proizvodnji šampanjca u Budimpešti. Zanimljivo je da je baš taj šampanjac služen na otvaranju kada je kaštel preuređen u hotel.


Zobnatica

Nije baš Bačka, ali je mirno... Kikinda

Nisam umela da izaberem bolju fotografiju od ove koju ćete videti, kojom bih prikazala kako sam doživela ovaj grad. Ona najlepše opisuje utisak koji nosim iz Kikinde, ovog ušuškanog grada, koji sam imala priliku da posetim. Godinama je već na listi za obilazak, ali je nekako uvek bio "daleko". Međutim, od Beograda vam treba nekih 2h do Kikinde, ako idete preko Zrenjanina. Mi smo se ovim putem vratili, a do Kikinde smo produžili kada smo bili u Zobnatici (ima oko 1.5h puta).

Kada smo se parkirali u samom centru (po zonama je parkiranje), odmah pred nama se pojavila čuvena kikindska ulica iz 19. veka, koja važi za jednu od najlepših ulica u Evropi. I ne čudi me zašto! S obe strane kolovoza su drvoredi, čije krošnje grade prirodni tunel, koji je u ovo doba godine potpuno bajkovit. Jedina zamerka mi je što ulica nije zatvorena za saobraćaj.

Kikinda ima i lepo uređeno šetalište, sa dosta zelenila, nekoliko crkava i Narodnim muzejom na glavnom trgu. Iako nismo imali nameru da ulazimo u muzej, videli smo kroz prolaz da su vrata dvorišta otvorena, a da je u njemu upravo jedan od simbola grada - replika skeleta mamuta Kike, pronađenog iskopavanjem u fabrici "Toza Marković". Pronađen je gotovo ceo, a procena je da je star oko 500.000 godina. Slobodno možete ući, besplatno je. Preko puta ćete videti i figure od terakote, koje vas podsećaju da posetite i galeriju "Terra", svetski poznat centar i jednu od najvećih galerija na otvorenom na ovim prostorima.

Kikinda je poznata i po "ludajama" - bundevama, po kojima je nazvan i jedan popularni lokalni jesenji festival. Kako je tog dana bila Noć veštica, imala sam nameru da kupim bundevu i napravim dekoraciju za ovo veče, ali u gradu nisam našla nijednu! Takođe nisam videla ni sove, za koje kažu da žive u gradu u ogromnom broju i da se zbog toga mesec novembar u Kikindi zove "Sovembar".

Ono što je još obeležilo moju posetu Kikindi, pored nestavrnih boja jeseni, jeste i hladnoća. Duvao je jako hladan vetar, pa smo prilično zbrzali ovu posetu, ali je svakako mesto u koje bismo se vratili s proleća.


Nije baš Bačka, ali je mirno..Kikinda

Prijava na newsletter

Ako vam se svideo ovaj tekst i želeli biste da dobijate informacije o novim tekstovima objavljenim na blogu, možete se prijaviti na linku koji sledi: Prijava na newsletter


Srodni tekstovi

Ukoliko Vam se svideo ovaj tekst, možda će vam biti zanimljivi i sledeći tekstovi na blogu:

Bačka Palanka: Destinacija za letovanje u Srbiji

Dida Hornjakov salaš: Dobro došli na bunjevački ručak


Bačka Palanka: Destinacija za letovanje u Srbiji

Moram vam se pohvaliti da sam prethodne godine i pored situacije koja nas je snašla, ipak osetila neku morsku atmosferu. Ne, nisam uspela da se dočepam primorja, već smo sasvim nenadano otišli do Bačke Palanke, na jedno dunavsko jezero! Nikada do tada nisam bila u Bačkoj Palanci, pa čak ni u ovom delu Vojvodine. Ono što sam zatekla me je oduševilo, a predlog jednodnevnog izleta kakav smo napravili, možete naći u tekstu.


Dida Hornjakov salaš: Dobro došli na bunjevački ručak

U ovom tekstu ću vam prikazati kako je izgledao jednodnevni izlet po okolini Sombora. Izlet je idealan za letnje dane, jer obuhvata jedno mesto za kupanje, jedno mesto za uživanje u lokalnoj gastronomiji i jedno mesto za šetnju i upoznavanje sa arhitekturom jednog od najlepših vojvođanskih gradova. Ovde ćete naći preporuku mesta pogodnih za zabavu cele porodice, a posebno dece.