Beč: Šta videti i iskusiti u gradu muzike i valcera


Beč: Šta videti i iskusiti u gradu muzike i valcera



Autor fotografija:

Bojana J.


Čarobni Beč, glavni grad Austrije. Carski grad Habzburgovaca, grad u kome su vanvremenska dela stvarali Mocart, Betoven, Štraus - kralj valcera, čiji se valcer "Na lepom plavom Dunavu" živi u svakoj ulici grada. Gradu kobasica sa sirom, mestu rođenja bečke šnicle i Saher torte, kao i neodoljive štrudle sa jabukama.

Ma koliko puta posetila ovaj grad, uvek postoji nešto neotkriveno, nešto što i dalje čeka skriveno. Jedan je od najraskošnijih gradova sveta, a svakako jedan od najlepših i najelegantnijih u Evropi. Godinama je nosio titulu i grada najprijatnijeg za život. Svakako ne bez razloga.

Udaljen je oko sat vremena vožnje od Bratislave, još jednog šarmantnog grada na Dunavu, pa se ova dva glavna grada smatraju najbližim u čitavoj Evropi. Beč je nekada bio prestonica Habzburškog carstva, što se u gradu, i dan danas, oseća na svakom koraku i primećuje na brojnim građevinama.

Beč je grad poznat po muzici - muzici čuvenih kompozitora poput Štrausa, Betovena i Mocarta, čuvenom bečkom valceru, najelegantnijem i najraskošnijem plesu, kao i svetski poznatom novogodišnjem koncertu, koji čitav svet gleda svakog prvog dana nove godine.

Do Beča iz Beograda će vam trebati oko 7h vožnje. Vinjetu za mađarske autoputeve možete kupiti i na "Mol" pumpi pred granicu kod Horgoša (kategorija za auto je D1, za 10 dana košta oko 16 evra). Za austrijske autoputeve vinjeta košta oko 10 evra za 10 dana (lepi se na staklo vozača), i takođe može da se kupi na "Mol" pumpi pred austrijski granicu (nema zadržavanja).

Iako u gradu postoji veliki broj parkinga, preporučujem da grad obilazite koristeći metro, koji funkcioniše besprekorno. Ako ste u Beču tokom vikenda, najpovoljnija opcija je kupovina dvodnevne karte (oko 14 evra), koja važi neograničeno, za sve vrste prevoza. Postoji i opcija za jedan ili tri dana. Karte se kupuju na automatima, koji se nalaze na svakoj stanici (kada se siđe jedan nivo stepenicama). Za decu do šest godina se ne plaća karta. Karta se overi pri prvom ulasku, na aparatu na stanici, i posle se više ne overava. Sve stanice imaju pokretne stepenice, a na većini i lift.

Ako idete kolima u centar, sačekaće vas gužve i izgubićete dosta vremena u saobraćaju. Imajte u vidu da je parking u garaži po satu od 3-5€, dok se u zoni plaća 2.5€ po satu, a maksimalno se može zadržati dva sata. Karte za parking se kupuju u trafikama ("Tabak").

U ovom tekstu ćete pronaći iskustava koja, po mom mišljenju, ne bi trebalo propustiti, ako odlučite da posetite Beč.


1. Krajnje neobična Hundervaserova kuća

Za početak ćemo obići jednu, u najmanju ruku, nesvakidašnju zgradu. Ovo je jedna od najneobičnijih zgrada u Beču, koja je nastala tako što je 1985. godine, slikar Fridensrajh Hundervaser preuredio jednu stambenu zgradu, bez upotrebe veštačkih materijala, koristeći samo drvo i cigle, kako bi od nje stvorio jednu potpuno novu kreaciju.

On je smatrao da su ravne linije neprijatelj čovečanstva, a svoj rad je orijentisao na bliskost sa prirodom, oblicima i bojama, što se i primećuje na njegovim delima. Od stambene zgrade je napravio zelenu oazu sa preko 200 vrsta drveća i žbunova, koje je postavio po terasama i krovovima. Sve je uzburkano, šareno i veoma neobično.

Pored razgledanja zgrade spolja (u zgradi je kafić), može se ući u tzv. Hundervaser selo i obići galerija Hundervasera (ulaz je besplatan), kao i kupiti neki od suvenira (cene suvenira su više nego u nekim drugim delovima grada). U podrumu se nalazi toalet koji je urađen u istom stilu i koji se naplaćuje (treba spremiti sitan novac), pa je i on svojevrsna atrakcija.

Zgrada i selo se nalaze malo izvan centra Beča, uz kanale koji su davno prokopani, da bi se sprečilo da dolazi do poplava grada kada nadođe Dunav, što je u prošlosti bio čest slučaj. Ulaz je besplatan, a radno vreme je svakog dana od 9-19h.

Pored ove zgrade, isti autor je 1989. godine uradio u istom stilu i zgradu Spittelau, koja se koristi kao spalionica otpada.


bec: hundervaserova kuca

2. Elegantni i prefinjeni dvorac Belvedere

Gotovo u samom centru grada, odmah uz trg Švarcenberg, nalazi se jedna od najlepših bečkih palata, čuvena palata Belvedere, koja je nekada bila letnja rezidencija princa Eugena Savojskog, poznatog po odbrani Beča od Turaka. Ko voli dela Gustava Klimta će se oduševiti, jer se unutar palate nalazi jedna od najimpresivnijih izložbi Klimtovih dela. Još u vreme Marije Terezije, ovde su se održavale izložbe, što je i današnja svrha palate. U njoj je živeo i Franc Ferdinand, do atentata u Sarajevu.

Smatra se jednim od najlepših baroknih kompleksa palata na svetu, a sadrži nekoliko celina: gornju palatu, donju palatu, oranžeriju, dvorske štale i botaničku baštu. Sve zgrade su povezane impresivnim vrtom u baroknom stilu.

Po ulasku u Belvedere dočekuje nas predivno ukrašena kapija sa lavovima koji drže pozlaćene grbove. Prolazimo kroz kapiju, a pred nama se ukazuje cvetni plato i veštačko jezero, uklopljeni u jednu pravilno uređenu englesku baštu, ukrašenu impresivnom palatom. Svuda su postavljene informativne table, sa podacima o izgradnji jezera i palate.

Ako pomislite da je to sve, treba proveriti šta tek čeka iza palate. Ogromna bašta, uređena kaskadno u nekoliko nivoa, gde se u proleće mogu videti ucvetale površine, fontane i ljudi koji vežbaju i džogiraju. U parku se nalazi 12 skulptura, simbolično, za svaki mesec u godini po jedna.

Do palate se može doći metro linijom U1 do stanice Sudtirolerplatz, kao i tramvajem koji staje ispred donjeg ulaza u palatu. Ukoliko dolazite kolima, na samom trgu Švarcenberg se nalazi garaža. Ulaz u bašte se ne naplaćuje, dok je za palatu/galeriju potrebno kupiti ulaznicu.


bec: dvorac belvedere
bec: dvorac belvedere
bec: dvorac belvedere
bec: dvorac belvedere

3. Cvetni muzički Stadtpark

Gradski park, jedna od omiljenih gradskih oaza, predstavlja najstariji park u Beču. Izgrađen je 1862. godine kao najveći park u centru grada, po uzoru na engleske bašte. Nastao je u isto vreme kada i ulica Ringštrase, odmah nakon rušenja zidova nekadašnje bečke tvrđave. Kroz park protiče reka, koja ga deli na dva dela, spojena mostom Karolinen.

U parku se nalazi mnogo klupa, jezeraca i fontana. Najpoznatije atrakcije su cvetni sat (aktivan je samo od proleća do jeseni), pozlaćena bronzana figura Johana Štrausa, kralja valcera, koji svira violinu, prekrivena zlatnom bojom, i figura Johana Štrausa na pobedničkom postolju, gde on prvo mesto uvek ustupa svojim obožavaocima, kao i spomenici Šubertu i drugim značajnim umetnicima.

U parku se nalazi i zgrada Kursalona, nastala 1867. godine, u stilu italijanske renesanse. Danas služi kao izuzetno luksuzna kafeterija, u kojoj se može popiti bečka kafa melanž, po ceni od „samo“ 8€. Inače, u Kursalonu postoje i pravila bontona koja treba poštovati, pa tako nije dozvoljeno glasno pričanje, kikotanje, neprikladno oblačenje. Koristi se povremeno i za balove, što je i bila prvobitna namena ove velelepne zgrade.


bec: stadtpark

4. Impresivni barokni trg Karlsplatz

Najznačajnija barokna crkva u Beču je Karlova crkva, koja se nalazi na istoimenom trgu (Karlsplatz), koji je i saobraćajno čvorište Beča. Nastala je u znak zahvalnosti za Božiju zaštitu, tokom epidemije kuge 1713. godine. Karlo VI je dao zavet da će sagraditi crkvu koja će nositi ime Sv. Karla Boromejskog, milanskog kardinala iz 16. veka, poznatog upravo po brizi za obolele od kuge.

Njena kupola je visoka 72 m i vidljiva iz svih delova grada. Često se u večernjim satima ispred igra tango, što je vrlo neobičan prizor. U proleće i leto, bazen ispred crkve je ispunjen vodom i u njemu se crkva ogleda kao u ogledalu.

Do crkve se može doći metroom (nekoliko linija metroa se ovde ukršta) i sići na stanici Karlsplatz. Ulaz u crkvu se naplaćuje.


bec: karlsplatz

5. Bečka državna opera

Bečka državna opera je jedna od najpoznatijih operskih kuća u svetu, posebno poznata po izuzetnoj akustici. Predstavlja najveću opersku kuću na svetu, kada je u pitanju bogatstvo repertoara.

Nalazi se u samom centru grada, na početku šetališta. Sagrađena je 1869. godine, u neo-renesansnom stilu. Zanimljivo je da je završena iste godine kada i Narodno pozorište u Beogradu. Svečano je otvorena 1869. godine, Mocartovom operom „Don Đovani“.

Dosta je bila oštećena pri kraju II svetskog rata, a opera kakva se danas može videti je ponovo otvorena nakon završetka Ruske okupacije Austrije. Prvi komad koji je izveden tom prilikom je bio Betovenov „Fidelio“, simbolično - himna slobodi.

Dok smo šetali, u okolini opere su nas zaustavljali promoteri obučeni u kostim Mocarta i nudili ulaznice za razne predstave koje se ovde prikazuju. Inače, moguće je turistički obići prostorije opere, ali i doći na neki od koncerata. Sigurno je doživljaj jedinstven.


bec: opera

6. Umetnička galerija Albertina

Na samom početku jedne od najpoznatijih bečkih ulica, ulice Kerntner, nalazi se jedna od najznačajnijih svetskih galerija. Albertina je najveća zbirka grafika na svetu, sa oko 65.000 crteža i preko milion grafika. U njoj možete videti izložbe dela Rubensa, Šagala i Mondrijana. Poznata je i po jedinstvenoj zbirci otisaka Albrehta Direra.

Naziv je dobila po vojvodi Albertu od Saksonije, koji je bio i njen osnivač. Sama palata je izgrađena 1744. godine i predstavlja nekadašnju najveću stambenu palatu, u kojoj je živela ćerka Marije Terezije. Za vreme II svetskog rata je oštećena, što je zahtevalo obnovu sve do 2003. godine. Toliko vremena je trebalo za obnovu, jer je fasadama i kompletnom enterijeru vraćen prvobitni izgled.

Nalazi se u blizini opere i ne može se promašiti kada se šeta centrom grada. Sa platoa Albertine se pruža prelep pogled na operu i okolne ulice. U podnožju stepenica koje vode ka platou vas čekaju kočijaši sa konjima, ako izaberete obilazak grada kočijama, što je svakako jedinstven doživljaj.


bec: albertina

7. Raskošna glavna pešačka zona

Ulica Kerntner, jedna od najraskošnijih bečkih ulica, je istovremeno i najpoznatija pešačka i šoping ulica u centru Beča. Kada dođete u Beč, njom ćete sigurno prošetati, a možda nije loše i obilazak Beča početi baš od nje. Njen početak je u srcu starog Beča, na trgu Sv. Stefana, potom prolazi pored opere, i završava na trgu Karlsplatz, još jednom od najpoznatijih bečkih trgova. Ovo je zapravo i trasa kojom treba prošetati ako ste u Beču na kratko, jer ćete tako videti nekoliko najznačajnijih gradskih atrakcija.

Prošetajte pored šarenih izloga, koji će vas mamiti poslasticma koje slave nastupajuće praznike i godišnja doba. Za mnoge od njih ća vam trebati veći budžet, jer na primer, oko Uskrsa, čokoladni zec može da koštai do 50 evra.

U ovoj ulici postoji veliki broj prodavnica suvenira, i sve su, naravno, praćene temom Mocarta, čija se kuća i muzej i nalazi nedaleko od završetka ulice. Ko dođe u Beč, nikada kući ne krene bez čuvenih Mocart kugli, kao i čokoladnih talira sa likovima poznatih Habzburgovaca, posebno princeze Sisi, koja je u Beču veoma cenjena i veličana. U radnji "Heindl" se mogu kupiti sve ove poslastice, po pristojnim cenama. Takođe na kraju ulice, na trgu Sv. Stefana, nalazi se prodavnica čuvenih napolitanki "Manner" po kojima je Beč takođe poznat, pa se ovde može kupiti neki slatki suvenir.

Ulica je prepuna raznoraznih butika, koji su prilično skupi (ovde su se smestile sve najelitnije svetske marke), ali u vreme sniženja ovde možete svašta naći po izuzetno povoljnim cenama. Tu je i nekoliko ogromnih prodavnica suvenira, u kojima možete naći šta god da poželite, od slatkiša, do magneta i figurica. Cene suvenira nisu tako visoke, tako da ih ovde možete pazariti.

Šetajte, osetite taj otmen, aristokratski duh grada, uživajte u prelepim fasadama, dekorisanim izlozima i slatkišima koji će vas mamiti na sve strane. Videćete i bele konje sa kočijama, koji su parkirani kod katedrale i čekaju novo turu turista koja želi da se provoza.

Na ulicu Kertner se gotovo neprimetno nadovezuje čuvena ulica Graben, koja preko trga Kohlmarkt vodi do Hofburga, carske palate. Reč „graben“ na nemačkom znači rov. Beč je nekada davno bio okružen zidinama, sa rovom unutar njih. Kasnije je ovaj rov ispunjen i postao je jedna od prvih ulica u kojima se stanovalo u Beču.

Graben je prostrana ulica, koja više podseća na trg nego na ulicu. Na sredini ulice se nalazi blještavi Stub kuge, podignut u slavu završetka epidemije kuge, koja je 1679. godine zahvatila grad. Kada je napuštao grad, car Leopold I je naredio da se na ovom mestu podigne spomenik i tako izazove Božja milost, da bi epidemija kuge prestala. Prikazuje zahvalnost svetaca i anđela Bogu za oslobođenje od kuge.

Beč je pravo obilje mešavina raznih kultura, kuhinja i specijaliteta. Poseta Beču nije potpuna ako se ne probaju čuvene bečke kobasice sa sirom - Kasekrainer, koje se prodaju na svakom koraku i predstavljaju njihov specijalitet, kada je reč o brzoj hrani. Prodaju se u trafikama posebno namenjenim prodaji kobasica. U samom centru ih ima na nekoliko mesta. Birate vrstu koju želite i peku je na licu mesta. Cena porcije kobasica, uz koju se dobija kajzerica ili crni hleb i sos po želji iznosi oko 6€, u zavisnosti od mesta na kome se prodaje i doba godine.


bec: ulica kerntner
bec: izlog u ulici kerntner
bec: pocetak ulice graben
bec: stub kuge graben
bec: prodavnica cokolade graben

8. Gotska katedrala Svetog Stefana

Glavno mesto okupljanja i centralna tačka grada je katedrala Svetog Stefana iz 12. veka, koja će vas sigurno fascinirati. Nalazi se na istoimenom trgu. Predstavlja najznačajniju gotsku građevinu u Austriji i sedište je bečke nadbiskupije. Prepoznaćete je po upadljivom mozaičnom krovu, na kome se nalazi preko 200.000 crepova i čak 23 velika zvona. Ogromna je, a da biste oko nje samo prošetali, trebaće vam bar pet minuta.

Katedrala i njen toranj od 137 m predstavljaju simbol Beča, vidljiv sa svih strana grada. Dugo je katedrala važila za najvišu u Evropi. Toranj je putokaz ka centru grada i važan orijentir, koji možete koristiti ako niste sigurni na koju stranu treba da krenete.

Unutrašnjost katedrale takođe možete pogledati, ulaz je besplatan, a gužva velika. Ispred se često može videti red za ulazak, ali to ne treba da obeshrabri, jer se brzo ulazi. Divite se raskoši gotike, u svom najboljem sjaju. U vreme održavanja koncerata, katedrala bude zatvorena za posetioce, pa treba obratiti pažnju kada su koncerti, što je istaknuto na plakatima na vratima katedrale.

Unutra ćete videti propovedaonicu sa reljefom čoveka koji gleda kroz prozor, koju je Anton Piligram napravio 1515. godine, a smatra se da se radi o autoportretu. Barokna grobnica princa Eugena Savojskog se takođe nalazi u katedrali. Katedrala je značajna i po tome što je u njoj održano Mocartovo venčanje, ali i sahrana. Ima i impresivne orgulje.

Takođe je moguće popeti se na toranj katedrale, ako pređete 343 stepenika, zbog predivnog pogleda na Beč. Ture se organizuju kako za obilazak katedrale, tako i za obilazak katakombi, pa se možete priključiti nekoj, uz plaćenu kartu.


bec: katedrala svetog stefana
bec: katedrala svetog stefana
bec: katedrala svetog stefana unutrasnjost
bec: voznja kocijama

9. Muzej čuvenog Mocarta

Kada smo već u Beču, ne treba zaobići da obiđemo Muzej Mocarta, "čuda od deteta", čiji je život prožet bečkim ulicama... ili su bečke ulice prožete uticajem Mocarta... Kako god, Beč i Mocart su neodvojivi. Muzej je zapravo kuća u kojoj je Mocart živeo sa svojom porodicom, od 1784-1787. godine. Upravo ovde je komponovao „Figarovu ženidbu“, čuveno delo.

Kuća-muzej se nalazi u uskoj ulici (pasažu) iza katedrale i do nje vode putokazi. Prikazuje vreme u kojem je Mocart živeo, njegov život i stvaralaštvo. Fotografisanje nije dozvoljeno, a na ulazu u muzej morate ostaviti rančeve i torbe.

Tokom posete muzeju ćete videti sobe u kojima je Mocart boravio i radio dok je bio u Beču. Pored Mocartovog stana (četiri sobe, dva kabineta i kuhinja), na prvom spratu, u kome je živela porodica Mocart, muzej se prostire na još dva sprata. Drugi sprat je posvećen svetu muzike, a na trećem spratu se nalazi prikaz Beča iz Mocartovog doba.

U prizemlju se nalaze bistro "Figaro" i muzejska prodavnica, u kojoj se mogu kupiti suveniri koji su u vezi sa ovim slavnim muzičarom, dok je u podrumu koncertna sala u kojoj se održavaju koncerti i razne manifestacije.


bec: mocartov muzej

10. Koncert orgulja u najstarijoj crkvi u Beču

U jednoj maloj poprečnoj ulici iz ulice Graben, nalazi se crkva Svetog Petra, koja važi za najstariju u Beču. Izgrađena je i dekorisana u stilu bogatog kasnog baroka 18. veka, sagrađena sa namerom da podseća na baziliku Svetog Petra u Rimu.

Unutrašnjost crkve je veoma raskošna, sa propovedaonicom izuzetne lepote i zlatnim ukrasima na sve strane. Preporučujem da obavezno uđete, jer je to možda i najlepše dekorisana crkva u kojoj sam ikada bila. Nije ogromna, ali je izuzetno lepa. Ulaz je besplatan. Ima i mesta za sedenje, tako da uz uživanje možete i predahnuti od šetnje i ugrejati se zimi. Ukoliko se ovde zadesite u vreme kada se održava koncert orgulja, koji je takođe besplatan, uživanje će biti upotpunjeno.

Svojom unutrašnjošću, ova me je crkva više oduševila nego katedrala Sv. Stefana. Tačnije, razlikuju se po stilovima, pa je sviđanje jedne ili druge potpuno stvar ukusa.

Zvuk orgulja je takođe neponovljiv. Sedela sam u klupama i opčinjena slušala fantastičan koncert orgulja. Inače, preporučuje se da se orgulje slušaju sedeći u drvenim klupama, sa nogama naslonjenim na drvenu podlogu, zbog prenošenja zvuka, tako da je, ako ovo ispoštujete, zvuk koji ćete čuti najvišeg kvaliteta.


bec: crkva svetog petra
bec: crkva svetog petra

11. Carska palata Hofburg

Nezaobilazna atrakcija Beča je Hofburg, carska palata, koja zapravo predstavlja čitav kompleks turističkih atrakcija, za koje, da biste ih obišli, vam treba i nekoliko dana. Do Hofburga se dolazi glavnom pešačkom zonom centra grada.

Hofburg je bio rezidencija Habzburgovaca i careva Svetog rimskog carstva do 1918. godine. Danas je muzej izuzetne vrednosti. Kompleks Hofburga sadrži čak 19 dvorišta i bašti, 18 palata i preko 2.600 soba. Možete samo da zamislite koliko vremena treba obići ih. Prepoznaćete ga po zlatnoj kruni koja se nalazi na vrhu palate, kroz čiji prolaz ulazite u unutrašnja dvorišta.

Kada su muzejske postavke u pitanju, kompleks obuhvata Nacionalnu biblioteku, Carsku riznicu, Etnografski muzej, a oni koji su imali priliku da čuju, kažu da je neponovljiv doživljaj nedeljna misa u srednjovekovnoj kapeli, u kojoj peva hor Bečkih dečaka. Ulaznice za ove događaje se dosta unapred kupuju.

Švajcarska kapija predstavlja ulaz u Carsku riznicu, u kojoj možete videti relikvije monarha Svetog rimskog carstva i Austrougarske. Izuzetne lepote je i svečana sala Nacionalne biblioteke, ali i Carski apartmani sa Muzejem Sisi i Srebrnim trezorom. Muzej Sisi je posvećen najintrigantnijem članu Habzburške porodice, princezi Elizabeti, koju su zvali Sisi.

Ako budete ulazili u baroknu Nacionalnu biblioteku iz 1723. godine, sačekaće vas Minerva, rimska boginja mudrosti. Ne propustite Muzej globusa, koji su napravljeni pre 1850. godine. Uz Hofburg je i "Demel", kraljevska poslastičarnica, u kojoj se red čeka već od jutarnjih sati. Oko Hofburga, umesto vozila, kruže beli konji, koji turiste kočijom voze u obilazak grada.

Do Hofburga se može doći metro linijama U1 ili U3 i sići na stanici Stephansplatz, linijom U3 do stanice Herrengasse, ali i linijama U2 i U3 do stanice Volkstheater.


bec: hofburg
bec: hofburg voznja kocijama

12. Španska škola jahanja

U okviru Hofburga se nalazi i Španska škola jahanja, atrakcija koju moram posebno izdvojiti. To je

najstarija škola za klasičnu dresuru lipicanera i jedina u svetu gde se uči klasična dresura konja već 450 godina. Možete je posetiti i prisustvovati igri lipicanera (treba pratiti kalendar predstava, jer se ne održavaju svaki dan). Zapravo, može se prisustvovati samo treningu lipicanera, dok je predstava dostupna samo visokoj austrijskoj klasi, kako zbog prestiža, tako i zbog izuzetno visoke cene.

Predstava se održava u najlepšoj jahačkoj sali na svetu, koju je dekorisao barokni arhitekta Jozef Emanuel Fišer von Erlah 1735. godine. Tokom predstave je zabranjeno fotografisanje sa blicom, da se konji ne bi uznemiravali.

Ulaznice se kupuju pred trening/predstavu, a treba doći bar pola sata ranije, da biste zauzeli dobra mesta. Prilikom ulaska na blagajnu i nakon kupovine karte, u istom holu možete razgledati postavku posvećenu ovoj školi jahanja. Nekoliko minuta pred početak treninga/predstave, prolazite kroz baštu palate i pored konjušnica, da biste se potom našli u ogromnoj sali u kojoj se predstava i izvodi.

Konji tokom predstave igraju uz muziku, što je zaista očaravajuće, kao i njihove uniforme i frizure. Pripremite udobnu i toplu odeću, jer zimi nema grejanja i prilično je hladno. Sedi se na drvenim klupama, ali to ne umanjuje lepotu doživljaja.


bec: spanska skola jahanja

13. Dvorski vrt Burggarten

Nešto pre impozantne kapije sa svodovima, ulazite u dvorski park Burggarten, u kome kao da i dalje nastupa Mocart, oko čijeg spomenika su poređane stolice, na kojima ljubitelji klasične muzike odaju počast i zatvorenih očiju plove svetom muzike. Ovde ćete videti nekoliko skulptura bivših careva, spomenik Mocartu sa kompozicijom od cveća u obliku violinskog ključa, a na kraju parka se nalazi carska staklena bašta Palmenhaus.

Park postoji još od 1818. godine i bio je privatna bašta cara, jer se nalazi iza Hofburga i Albertine. Lično car Franc Jozef je davao smernice za izgradnju, jer je bio obrazovani baštovan, tako da je za park sam izabrao vrste biljaka sa svih krajeva sveta. U parku se može videti i zgrada carske biblioteke, koja je deo kompleksa Hofburga. Ograda koja okružuje park je ofarbana zlatnom bojom, u stilu kakav je bio 1863. godine, pa to daje celom parku carsku notu. Na izlazu iz parka je spomenik Geteu.

Palmenhaus je car koristio kao privatnu baštu za opuštanje. Ova "Kuća palmi" je duga 128 m, a sagrađena je od stakla i čelika 1822. godine. Iako je car želeo da bude bašta za opuštanje, danas se koristi kao kuća za leptire, u kojoj možete da vidite egzotične vrste leptira koji slobodno lete, ali i da popijete piće u kafeu.


bec: mocartov spomenik burggarten

14. Šarenilo bečkih uskršnjih vašara

Ako posetite Beč dve nedelje pred katolički uskrs, imaćete priliku da posetite neke od uskršnjih vašara koji se organizuju kako u centru grada, tako i na periferiji. Na njima ćete moći da se na najbolji način pripremite za Uskrs, kupovinom razne dekoracije, poklona, ali i degustacijom specijaliteta koji mirišu na pozitivnu atmosferu i prolećne festivale.

Prođite pored barokne crkve Svetog Petra, krenite da lutate ulicama starog grada, sve dok ne dođete do prvog u nizu koji ćemo posetiti, uskršnjeg vašara na trgu Am Hof. Ukrašena ulazna kapija, cveće, slike zečeva i pilića, a u pozadini aristokratski šarm ovog starinskog trga. Sve što se na tezgama nudi je domaće i ručni rad, od hrane, do medenjaka i rukom oslikanih jaja.

Nedaleko, na trgu Freyung, videćete postavljen još jedan uskršnji vašar. Da nismo krenuli ka njemu, propustili bismo jedno od najlepših iskustava. Vašar je ovde nekako rustičan i romantičan. U centru je oslikano ogromno jaje, oko koga je napravljena zaista jedinstvena pijaca, na kojoj se nudi oko 40.000 ručno oslikanih ukrasnih (ljuski) jaja. UZ to, ovde ćete zateći i koncerte i program za decu - oslikavanje jaja.

Dok se budete približavali grandioznoj kapiji sa zlatnim orlovima, koja okružuje palatu Šenbrun, osetićete mirise vanile, cimeta, uskršnjeg vašara koji se održava na platou ispred grandioznog zdanja palate - ogromne žute lepotice. Na vašaru ima svega - ručnih radova, raznih poslastica (palačinka je oko 7 evra, kajzeršmarn, lokalni specijalitet, je oko 8 evra). Kajzeršmarn se pravi tako što se ispeče velika debela palačinka, koja se potom isecka, zapeče i prelije sosom od jabuke. Uz sve to, ima i muzike uživo, kao i raznog koštunjavog voća u šećernom omotu, koje se pravi na licu mesta.

Ispod carske krune Hofburga, smestio se mali uskršnji vašar, manje atraktivan od prethodnih, ali dovoljan da tokom šetnje iz njega osetite miris praznika.


bec: am hof uskrsnji vasar
bec: am hof uskrsnji vasar
bec: am hof uskrsnji vasar medenjaci
bec: freyung uskrsnji vasar
bec: freyung uskrsnji vasar
bec: senbrun uskrsnji vasar kajzersmarn

15. Bašta ruža Volksgarten

Volksgarten se nalazi pored Hofburga i iza trga Heldenplatz. Prevod njegovog naziva znači „narodni park“. Otvoren je 1825. godine. Ovo je park u kome sam videla najviše cvetnih površina. Poznat je po ružičnjacima u kojima svaka ruža ima svoje ime, a dobija ga po imenima žena kojima su ruže upravo njihove jače polovine posadile u parku, da bi svaki put kada dođu u park mogle da ih mirišu i da im to probudi lepe uspomene.

Najuočljiviji u parku je Tezejev hram, koji predstavlja repliku hrama Hefestus u Atini. Na kraju parka se nalazi fontana i statua u ružičnjaku. Park je zaista predivan i vredan posete.

Bečki parkovi su najlepši parkovi koje sam ikada videla i posebnu čar imaju u kasno proleće i početkom leta, kada su prepuni cveća.


bec: volksgarten

16. Grandioznost Parlamenta

Jedna od najimpresivnijih i najvećih zgrada u ulici Ring je upravo zgrada Parlamenta, koja ima preko sto prostorija. Ovde se održavaju sve važnije državne ceremonije, posebno na Dan državnosti 26. oktobra.

Zgradu je projektovao Teofil Hanzen, arhitekta fasciniran grčkom antikom. Nastala je 1883. godine, u stilu neogrčkog klasicizma. Zanimljivo je da je levo krilo zgrade građeno u rimskom stilu, a desno u grčkom stilu. Dekoraciju sale Gornjeg doma je radio srpski slikar Uroš Predić. Posebno je atraktivna statua boginje Atine, visoka 5,5 m, kao i fontana Četiri reke, koje se nalaze ispred Parlamenta.

Fontana prikazuje četiri staroaustrijske reke kroz ljudska obličja: Dunav kao žena, In kao bradati muškarac i iza njih Elba i Vltava. Ispod nogu boginje Atine su dve ženske figure - zakonodavna i izvršna vlast. Boginja Atina u levoj ruci nosi koplje, a u desnoj pozlaćenu figuru boginje Nike.


bec: parlament

17. Gradska kuća Rathaus

Jedno od najimpresivnijih zdanja Beča je Gradska kuća (Rathaus). Na tornju visokom 98 m, stoji gvozdeni vojnik sa zastavom. Do nje se može doći metro linijom U2 i sići na stanici Rathaus. Zapravo, nalazi se u samoj ulici Ring i gde god da se krene, prolazi se pored nje.

Na trgu ispred Gradske kuće se tokom čitave godine organizuju razne manifestacije: koncerti, bioskop na otvorenom, klizalište, a niz štandova tom prilikom nudi raznovrsnu hranu. U vreme jedne od naših poseta, ovde je bio Festival nacija, tokom koga su bili razni koncerti, bioskopske predstave i služila se upravo hrana raznih nacija, koju ste mogli da degustirate sedeći za stolom sa ljudima najrazličitijih nacija, dok je na platnu emitovan koncert.

Možda odlučite da svratite i u kafe "Landman", u koji su dolazile i mnoge poznate ličnosti, poput Sigmunda Frojda i Marlen Ditrih. Cene jesu više, ali je doživljaj jedinstven.


bec: rathaus

18. Glavna šoping zona: Mariahilfer Štrase

Ljubitelji kupovine su sigurno čuli za čuvenu ulicu Mariahilfer Štrase. Mnogi samo zbog nje i dolaze u Beč. To je polu-pešačka zona sa mnogobrojnim mogućnostima za kupovinu. U njoj se nalazi veliki broj robnih kuća i butika velikih svetskih marki, specijalizovanih radnji, a sniženja i akcije su svakodnevne. Ima i prodavnica koje su pristupačne prosečnom budžetu. U ovoj ulici se mogu videti i veoma zanimljivo dekorisani izlozi, skriveni pasaži, tako da je vredno prošetati, čak i kada nemate nameru da kupujete. Uvek je puna ljudi.

Kada ste u ovoj ulici, možete obići još neka zanimljiva mesta koja nemaju veze sa kupovinom. Nedaleko, u ulici Burgstrasse, nalazi se Frojdov muzej, u stanu u kojem je čuveni psiholog imao ordinaciju. Šetajući ulicom ćete doći i do barokne crkve Mariahilf iz 1689. godine.

U višim delovima ulice Mariahilfer se nalazi Haus des Meeres, akvarijum i ZOO vrt. Ovo je atrakcija koja je podjednako interesantna i deci i odraslima. Najveći akvarijum sadrži ajkule, razne vrste riba, morkse kornjače i razne vrste korala. Posebno su lepe dve tropske kuće, u kojima se nalaze ptice koje slobodno lete, majmuni i slepi miševi. Oko 48 m visoka betonska struktura, u kojoj se akvarijum nalazi, izgrađena je 1944. godine. Na vrhu je terasa sa fantastičnim pogledom na grad. Do terase ima 192 stepenika i penjanje se dodatno plaća.

Ako u ovaj deo grada dolazite kolima, u blizini pijace Našmarkt, koja je udaljena od šoping ulice pet minuta hoda, nalazi se garaža (parkiranje je 4.3 evra po satu).


bec: mariahilfer strase
bec: mariahilfer strase pasaz
bec: mariahilfer strase prodavnica

19. Šarenilo bečke pijace "Našmarkt"

Kažu da se duh nekog grada najbolje može upoznati na pijaci, ali ova pijaca je nešto drugačijeg koncepta. Umesto prodavaca lokalnih domaćih proizvoda, ovde se prodaje prilično ekskluzivna hrana. Na prvi pogled, deluje da je pijaca pomalo "turistička", ali vrlo zanimljivog koncepta, koji treba videti. Čini je dva dugačka reda kućica, koje prodaju razne prehrambene proizvode, sa svih krajeva sveta, prožete restoranima, sa vrlo prefinjenom ponudom.

Na pijaci ne smete propustiti da probate čuvenu austrijsku kobasicu "kasekrainer", punjenu kačkavaljem. Najslađe je ako je degustirate za jednim malim stolom, u prolazu pijace, gde se smestila najstarija i najrustičnija trafika "U(h)rwurscht" na pijaci, koja prodaje kobasice još od 1916. godine i postoji već više od 100 godina. Veoma su brzi i ljubazni, pa se ne čeka dugo, iako je uvek red. Malo je reći da su kobasice izvrsne! U prociju dolazi jedna tek pečena kobasica, uz kajzericu i sos.


bec: nasmarkt pijaca
bec: nasmarkt pijaca
bec: nasmarkt pijaca
bec: nasmarkt pijaca
bec: nasmarkt kasekrainer

20. Muzejska četvrt

Većina muzeja koji prikazuju savremene izložbe i postavke je smeštena u okviru kvarta koji se zove Muzejska četvrt. U nekadašnjim dvorskim konjušnicama se danas nalaze neki od najznačajnijih muzeja i zbirki u Beču: Muzej Leopold sa najvećom zbirkom Šileovih radova na svetu, zbirka slika Gustava Klimta i Oskara Kokoške, Muzej savremene umetnosti fondacije Ludvig i Muzej moderne umetnosti (Kunsthale, MUMOK).

Tu se nalaze i Arhitektonski centar i Dečiji muzej Zoom, uz veliku knjižaru u kojoj se mogu kupiti razni suveniri. U kompleksu se nalazi i nekoliko kafića.

Za posetu Muzejskoj četvrti treba izdvojiti ceo dan, ukoliko nameravate da posetite sve muzeje koje ima u ponudi. Međutim, možete samo prošetati i osetiti atmosferu ovog dela grada.


bec: muzejska četvrt

21. Intrigantni Trg Marije Terezije

Sa suprotne strane Ringa u odnosu na Hofburg se nalazi Trg Marije Terezije, sa dve identične zgrade muzeja, koje kao da se gledaju u ogledalu - Prirodnjački muzej i Muzej istorije umetnosti. Zgrade bliznakinje su izgrađene 1891. godine, po nalogu cara Franca Jozefa I.

U Prirodnjačkom muzeju se čuva statueta Vilendorske Venere, remek-dela paleolitske umetnosti. Posebno je zanimljiv obilazak sale sa dinosaursima i praistorijski deo, u kome su pronalasci iz starijeg ledenog doba.

Muzej istorije umetnosti prikazuje istoriju umetnosti Austrije, koja je zapravo i istorija umetnosti sveta, zbog čega predstavlja jedan od najznačajnijih svetskih muzeja. Sadrži najveću zbirku Brojgelovih dela na svetu, ali i egipatsko-orijentalne zbirke, antičke zbirke. Unutar muzeja se nalazi kafe izuzetne lepote.

Spomenik Mariji Tereziji, po kojoj je trg dobio naziv, nalazi se između dva navedena muzeja. Spomenik je nastao 1888. godine i prikazuje caricu visoko iznad svojih podanika, na prestolu visine oko 20 m. Postolje je ukrašeno figurama njenih vojskovođa i savetnika (mada po mišljenju mnogih, to su figure njenih ljubavnika).

Do trga se može doći metro linijom U2 do stanice Museumsquartier ili linijom U3 do stanice Volkstheater.


bec: trg marije terezije

22. Spomenik Vuku Karadžiću

U delu grada Landstrasse se nalazi spomenik Vuku Stefanoviću Karadžiću, koji simboliše njegov rad i život u Beču. Vuk Karadžić je u Beču živeo na oko 20 adresa, a samo na jednoj od njih se nalazi spomenik posvećen Vuku.

Uz malo potrage po uskim ulicama, pronašli smo bronzani spomenik-bistu Vuku u čast. Nalazi se ispred kuće u kojoj je Vuk najduže živeo, gde je oformljen mali trg. Pored biste ćete videti položene vence, što znači da se srpska zajednica u Beču i dalje seća Vuka.

U Vukovo doba, ovaj kraj je bio trgovačko predgrađe, a danas spada u širi centar grada sa jednom od najvećih metro stanica. Inače je i ovaj deo grada izuzetno živ i lep za šetnju, sa mnoštvom ulica i prodavnica ručnih radova.

Pitate se, verovatno, otkud Vuk u Beču. Vuk je prvi put u Beč stigao iz Beograda 1813. godine. Od ušteđevine je živeo u kući Stefana Živkovića i rođake Savke. Stupio je u kontakt sa Dimitrijem Davidovićevim i započeo književni rad. Kao rezultat tog rada, 1814. godine je u Beču objavljena „Mala prostonarodna slaveno-serbska pesnarica“, koja je bila početak upoznavanja Evrope sa srpskom narodnom poezijom.


bec: spomenik vuku karadžiću

23. Zabavni park Prater

Ako želite neverovatan provod za sve generacije, posetite Prater. Kako i kažu u svom sloganu, zabava je u srcu Beča već više od 250 godina, jer sam zabavni park postoji od 1766. godine.

Prater je najveći i najpopularniji bečki zabavni park. Samo da napomenem da se Prater naziva i cela šuma koju Bečlije koriste za razonodu, ali je ona dosta udaljena od zabavnog parka Prater. Mi smo jednom prilikom išli tramvajem do stanice Prater, ali to nije bio zabavni park nego šuma, tako da smo dosta pešačili da bismo došli do zabavnog parka. Najlakši je pristup metroom ili peške iz centra grada. Do Pratera se može doći metro linijama U1 ili U2 do stanice Praterstern.

Ako već dođete u Prater, obavezno probajte vožnju najvećim ringišpilom na svetu, koji se nalazi pored panoramskog točka i kuće strave. Možete se oprobati u gađanju lopticama da biste zaradili neku nagradu, voziti trku u Monci, provozati se vozićem kroz svet patuljaka, i začiniti zabavu vožnjom kroz ledeno doba. Sa ove poslednje vožnje ćete sigurno poneti i neku zabavnu fotografiju (ako je želite, košta 5 evra). Ova vožnja košta 4 evra, a deca do 110 cm se voze besplatno.

U sklopu Pratera se nalazi panoramski točak (Riesenrad), jedna od glavnih atrakcija Beča, iz 1879. godine. Bio je teško oštećen tokom II svetskog rata, ali uprkos tome se i dan danas na njemu nalazi 15 originalnih od prvobitnih 30 gondola. Točak sa 15 gondola ide oko 20 minuta u krug i pruža predivan panoramski pogled na grad i zabavni park. Šarm bečkog točka je korišćen i u filmovima „Treći čovek“ ili „Pred svitanje“. Riesenrad je tokom 65 godina bio najviši točak na svetu, a ovaj rekord je držao najduže od svih panoramskih točkova u istoriji. Pored redovne vožnje, moguće je iznajmiti i neke od gondola, koje su postavljene i pripremljene za posebne prilike i poseduju sto za ručavanje. Uveče je prelepo osvetljen.

Dok čekamo red za vožnju, razgledamo muzej o istoriji građenja i nastanka čuvenog točka. Nakon vožnje, za uspomenu nosimo novčić sa simbolom Pratera, koji sami pravimo u mašini od kovanica evra. Vožnja nije strašna, kreće se dosta sporo i kabina se ne ljulja mnogo.

Radno vreme Pratera je svakog dana od 10-24h. Ulaz se ne naplaćuje, ali se svaka vožnja plaća u proseku 3-4 evra. Unutar parka se nelaze brojne trfike koje prodaju razne vašarske poslastice, na nekoliko mesta su trafike sa hranom, kao i nekoliko restorana. Obavezno ostanite do mraka, jer je tad doživljaj poseban.


bec: prater
bec: prater
bec: prater
bec: prater
bec: prater riesenrad nocu
bec: prater riesenrad

24. Muzej voštanih figura "Madam Tussauds"

U Prateru se nalazi i Muzej voštanih figura "Madam Tussauds". Muzej je u vreme naše posete imao preko 70 voštanih figura poznatih ličnosti, kako onih koje su tipične za područje Austrije, tako i svetski poznatih. Unutra se mogu videti figure Marije Terezije, Franca Jožefa, kraljice Sisi, Volfganga Amadeusa Mocarta, Johana Štrausa, Betovena, Frojda, Hundervasera, Gustava Klimta, itd.

Za obilazak muzeja je potrebno bar tri sata, jer je uz svaku figuru napravljen čitav ambijent i postavljeni rekviziti za fotografisanje.

Zanimljivo je da je potrebno između tri i šest meseci da bi se napravila jedna figura (proces njihove izrade se takođe može videti u muzeju). Potrebno je više od 500 preciznih mera tela i oko 200 fotografija da bi se dobila realistična figura. Da bi se proizvela jedna figura, u proseku je potrebno oko 800 sati rada i oko 200.000€, što može da opravda cenu ulaznice za ovaj muzej.

Zaista vredi posetiti ga. Unutra ima na nekoliko postavka za profesionalno fotografisanje, a fotografije možete kupiti na izlasku iz muzeja. Dozvoljeno je fotografisanje sopstvenim aparatima. Nije ograničeno vreme zadržavanja u muzeju i možete se vraćati do eksponata i više puta. Svakako zanimljivo provedeno vreme.


bec: muzej vostanih figura madam tussauds

25. Bečke šnicle u pivskoj bašti "Zum Englischen Reiter"

Ako tokom zabave u Prateru ogladnite, možete na ručak/večeru otići u ovu pivsku baštu (imaju i zatvoren deo restorana), koja se nalazi u samom Prateru. Napolju je vrlo prijatna bašta, dok u unutražnjem delu imaju nekoliko simpatičnih, rustičnih sala - skromnih, domaćinskih, toplih.

Videćete da ovde gotovo svi gosti jedu isto - čuvenu bečku šniclu, po kojoj je ovaj grad poznat. Služe u porciji dve ogromne šnicle, uz nekoliko vrsta salata - sveža salata, turšija, krompir. Cena ovakve porcije, sa salatom, izađe oko 15 evra. Ukus je izvrstan, a veličina porcije ogromna. Veoma su ljubazni, brzi i uslužni.


bec: restoran zum englischen reiter
bec: becke snicle zum englischen reiter

26. Carska lepota i raskoš dvorca Šenbrun

Čitav jedan dan u Beču odvajamo za najviše među turistima popularno mesto u Beču, dvorac Šenbrun, jednu od najlepših bečkih palata, u kojoj je zapisana istorija ovog grada, ali i većeg dela Evrope. Mesto na kome su Habzburgovci živeli i stvarali istoriju.

Do dvorca se može doći metro linijom U4 do stanice Schonbrunn, i ispešačiti par minuta. Nama se desilo da je U4 linija bila prekinuta zbog radova, pa se presedalo na autobus i ponovo vraćalo u U4. Sve je besprekorno bilo organizovano, tako da između presedanja uopšte nije bilo čekanja.

Šenbrun palata je nekada bila letnjikovac Habzburgovaca, a danas je jedan od najvažnijih kulturnih spomenika u Austriji. Naziv Šenbrun u prevodu znači „lepi bunar“, a naziv je dobio po bunarima koji su se tu nekada nalazili, a iz kojih su se vodom snabdevale palate u Beču.

Njegovom gradnjom, vladari su želeli da se nadmaši sjaj i raskoš Versaja. Gradnju je započeo car Leopold I. U njemu se car Franc Jozef rodio, pa kasnije i venčao princezom Sisi. U vreme kada je građen, trebalo je da bude samo dvorac za poslugu. Za carsku porodicu je bilo planirano da se izgradi glamurozniji dvorac na uzvišenju (gde se nalazi danas kafe "Glorieta"). Međutim, kada je Šenbrun završen i kada je počela gradnja raskošnijeg dvorca, ustanovljeno je da nema dovoljno novca, pa je carska porodica ipak morala da se zadovolji „samo“ Šenbrunom. Palata je završena 1696. godine, nakon 20 godina gradnje.

UNESCO je uvrstio Šenbrun na listu svetske baštine. U njoj je boravio Napoleon Bonaparta, a najduže ju je koristio car Franc Jozef, koji je tu i umro 1916. godine. Tokom 20. veka su ovde održani istorijski važni događaji. Upravo ovde, na novogodišnjem balu, su se upoznali srpski knez Mihailo Obrenović i ugarska grofica Julija Hunjadi.

Obilazak carskih prostorija je svojevrstan doživljaj, a da bi se obišao dvorac i kompletna bašta, trebalo bi ceo dan ovde provesti, možda i dva. Većinom su sobe u rokoko stilu. Najimpresivnije su prostorije koje su pripadale Mariji Tereziji, Dvorana ogledala u kojoj je nastupao šestogodišnji Mocart, sale za prijem, galerije i balske dvorane. Videli smo prostorije prelepe carice Sisi, mesto na kom su se igrala njena deca, krevet u kom je car Franc Jozef dočekao kraj života, i još mnogo toga.

U unutrašnjosti palate je zabranjeno fotografisanje, ali se mogu kupiti razglednice u suvenirnici na izlazu.

Iza palate se nalazi velika bašta sa cvećem i statuama, koje imitiraju antičke skulpture pronađene na jugu Evrope. Park je prepun veverica koje slobodno šetaju i jedu vam iz ruku. Na kraju bašte se nalazi jezero sa impresivnom Neptunovom fontanom, iz 1780. godine. Iza Neptunove fontane se nalazi plato sa koga se može fotografisati cela cvetna bašta sa palatom. Od cvetne bašte kreće bezbroj manjih puteljaka, savršeno uokvirenih orezanim drvećem, do ostalih atrakcija u parku.

U vrtovima Šenbruna se nalazi lavirint, a u jednom krilu palate je i Dečji muzej, pa će ovde i deci biti zanimljivo. Ulaznica u lavirint omogućava i pristup jednom broju zagonetki na otvorenom, uključujući matematičke igre, iskrivljena ogledala i seriju fontana. U sklopu kompleksa se može obići i Muzej kočija, Staklena bašta, Japanski vrt, kao i najstariji zolološki vrt u Evropi - Tiergarten.

Početni svodovi planiranog glamuroznijeg zamka, o kome je prethodno bilo reči, pretvoreni su u kafe "Glorieta", koji se nalazi na uzvišenju. Ideja je bila da bude na takvom položaju da svakome stavi do znanja ko je iznad koga. Sagrađen je u 17. veku. Glorieta pruža prelep pogled na palatu i na Beč, pod uslovom da nije maglovit dan. Kako god, uživaćete. Odlazak do Glorijete je lepa šetnja od oko pola sata, kao i idealna mogućnost za panoramsko posmatranje grada, kaficu na visini ili prosto samo sedenje na travi i sumiranje utisaka obilaska ovog prelepog dvorskog kompleksa.


bec:
bec:
bec:
bec:
bec: staklena basta senbrun

27. Najstariji ZOO vrt Evrope: Tiergarten

U sklopu Šenbruna nalazi se i najstariji i najlepši ZOO vrt Evrope, nastao davne 1752. godine. ZOO vrt postoji još od 1569. godine, u nekom obliku, ali je navedenog datuma svečano otvoren u obliku kakav postoji i dan danas. Ulaz se nalazi kod Neptunove fontane. Značajan je zato što je ovde 1906. godine rođen prvi slon začet u zoološkom vrtu, a 2007. godine je rođena prva panda začeta u ZOO-u.

U šetnju kroz ZOO vrt će vas voditi tigrovi tragovi, koje treba da pratite da biste obišli sve što se nudi. Šetaćete kroz prirodni ambijent do staništa brojnih životinja. Naići ćete i na druge objekte, koji se nalaze u sastavu ZOO vrta i u koje ulazite sa jedinstvenom ulaznicom: insektarijum, akvarijum, kuća slonova, kuća žirafa, oranžerija sa majmunima, retke pande i koale, i još mnogo toga. Sve je dobro obeleženo, a na ulazu dobijate mapu koju možete pratiti, radi lakšeg snalaženja.

Posebnu atrakciju predstavlja hranjenje životinja (raspoređeno na svakih pola sata od 10-16h). Raspored je naveden na mapi koju dobijate na ulazu. Nemojte propustiti da vidite kako se hrane koale i foke. Unutar ZOO vrta se nalazi i vrlo lepo igralište za decu, kao i bebi ZOO, u kome se deca mogu družiti sa mladuncima životinja.

Sadrži i botaničku baštu, u kojoj slobodno lete leptiri, sa retkim i egzotičnim biljkama, u kojoj se stiče utisak kao da ste u kišnoj šumi. Neki parovi po venčanju poklanjaju klupe ZOO-u, na kojima zlatnim slovima pišu dva imena i datum venčanja, što je zanimljiva tradicija.

Ulaznica za odrasle je 26 evra, dok se za decu do šest godina ne plaća ulaz. Iako na prvi pogled deluje visoka cena, uključuje niz atrakcija i celodnevnu zabavu. Ima zaista mnogo toga da se vidi.

ZOO vrt ima tri ulaza, unutra je nekoliko suvenirnica, veliki broj trafika sa hranom i klupama na kojima se hrana može pojesti, i toaleta. Besprekorno je svuda čisto. ZOO je ogroman. Samo da se prošeta stazom je potrebno 3.5h, a uz zadržavanje kod atrakcija, ovo je mesto za koje treba odvojiti ceo dan.


bec: zoo vrt tiergarten hranjenje foka
bec: zoo vrt tiergarten pingvini
bec: zoo vrt tiergarten pelikani
bec: zoo vrt tiergarten akvarijum
bec: zoo vrt tiergarten botanicka basta
bec: zoo vrt tiergarten igraliste
bec: zoo vrt tiergarten

28. Ručak u restoranu "Kaiserpavilon"

Ukoliko tokom šetnje ZOO vrtom ogladnite, možete svratiti na ručak u sigurno najlepši i najupečatljiviji objekat u parku, sa prelepom baroknom fasadom i impresivnim enterijerom, danas preuređen u tradicionalni austrijski restoran. Svakako predstavlja centralno mesto ZOO vrta, pored koga ćete sigurno proći (i više puta), tokom obilaska parka.

Objekat unutra izgleda impresivno i prelepo je sređeno. Iako smo očekivali više cene, obrok sa pićem po osobi izađe oko 15 evra.

Probali smo kobasicu "Saher", koja je vrlo blaga i više nalik na naše viršle, koje služe dve u porciji, uz senf i narendan ren. Naravno, uz njih se jedu kajzerice, ali i kisela salata sa krompirom, koju će vam u Beču poslužiti uz gotovo svako jelo. Za decu imaju poseban meni, na kome ćete naći, između ostalog, i malu bečku šniclu sa pirinčem.


bec:
bec:
bec:

29. Carske sladoled knedle

Veče provodimo u kvartu Beča koji se zove Favoriten, gde odlazimo u, po mom mišljenju, najneobičniju poslastičarnicu u Beču, poslastičarnicu Tichy. Ovo je eksluzivna austrijska sladoledžinica, u kojoj ćete teško naći mesto. Nalazi se na trgu Rojmanplac, do koga se može doći metroom (ovo je i poslednja stanica metroa). Ispred je uvek gužva, ali je to uglavnom red za poneti. Ako želite da uđete unutra, mali ulaz u salon se nalazi sa desne strane od bašte.

Poslastičarnica je jedina u Beču koja je davnih godina, za vreme vladavine Habzburgovaca, dobila kraljevsko odlikovanje za proizvodnju sladoleda. Prvu sladoledžinicu su otvorili 1952. godine, u delu Beča Simmering. 1955. godine su se preselili na mesto na kome je i danas. Sadašnja generacija koja vodi poslastičarnicu je treća generacija porodice Tichy.

Poslastičarnica ima nekoliko delova, luksuzne i manje luksuzne, kao i baštu. Enterijer će vas vratiti u carsko doba, a oduševiće vas šareni vitraži, elegantni nameštaj i dekoracija. Interesantno je da imaju i posebna pakovanja za sladoled za poneti, koja drže sladoled zamrznutim i do nekoliko sati (najviše oko pet sati).

Ono po čemu je ova poslastičarnica posebna i poznata su njihove čuvene sladoled knedle, koje su 1967. godine patentirali pod nazivom "Eismarillenknodel". To su loptice napravljene od sladoleda (najčešće od vanile ili čokolade), gde se u sredini nalazi neki domaći krem (od maline, čokolade, breskve), a uvaljane su u čokoladu, mak ili mlevene lešnike. Porcija od tri knedle košta oko 9€, a sami možete birati koliko ćete knedli uzeti i kojih vrsta (svaka košta oko 3€). Ne zna se koje su bolje - uvaljane u lešnik sa kajsija kremom, ili one sa makom i kremom od maline.

Interesantno je da u vreme posta imaju posebnu seriju od nekoliko vrsta posnih sladoleda, koji su takođe fantastičnog ukusa. Bili smo impresionirani izgledom enterijera, ljubaznošću osoblja i veličinom porcije. Za decu imaju poseban meni, sa raznim poslasticama bez sladoleda.


bec: poslasticarnica tichy
bec: poslasticarnica tichy
bec: sladoled knedle tichy

30. Originalna Saher torta

Za sve sladokusce, nezaobilazna atrakcija je Hotel "Saher", lanac hotela svetski poznat zbog Saher torte iz njihove poslastičarnice. Hotel "Saher" jedini ima originalni recept tradicionalne Saher torte i jedino ovde se može pojesti torta spremana po originalnom receptu. Sve druge Saher torte koje nude u gradu, kažu, nisu originalne.

Priča oko Saher torte je počela kada je grof Meternih, 1832. godine, naložio dvorskoj kuhinji da za njegove goste napravi poseban slatkiš. Šef kuhinje je bio bolestan, pa je šesnaestogodišnji Franz Saher morao da preuzme zadatak. Upravo je on smislio recept Saher torte. Kasnije, nakon što je završio školu, počeo je da prodaje svoje delo. Međutim, tek je njegov sin Eduard, za vreme učenja kod dvorskog poslastičara Demela (danas takođe poznata poslastičarnica), usavršio recepturu ovog slatkiša. Saher torti je dodao glazuru od čokolade i džem od kajsije. Uz ovu tortu se vezuju i dugogodišnja suđenja između Sahera i Demela oko toga ko je proizveo „pravu“ Saher tortu. Bitka za tortu je trajala od 1930-1965. godine. Od tada postoji „Demelova Saher torta“ i „prava Saher torta“.

Hotel "Saher", mesto na kome je rođena istoimena torta, nalazi se odmah iza opere. Zimi se može sesti samo unutra, dok kada je lepo vreme je raspoloživa i mala bašta. Obično se čeka red za mesto (posebno ako dođete nakon podneva), a kada se ono ugrabi, uživanje je potpuno. Kada uđete, videćete samo salu sa barskim stolicama. Obavezno se popnite na sprat, jer vas tamo čeka raskošna sala u crvenom plišu, sa kristalnim lusterima. Ovde su mesta komotna i sa prelepim pogledom na šetalište.

Parče torte u hotelu košta oko 9€. Cena jeste viša, ali je zadovoljstvo potpuno. Ukus torte je savršen! Tako je puna čokolade, a mekana i sočna. Pored standardnih parčića, imaju i Saher kocke, koje su nešto manje i jeftinije. Ako želite, možete probati i toplu štrudlu sa jabukom, takođe čuveni austrijski specijalitet.

Dok čekate mesto, možete i pazariti neke od mnogobrojnih suvenira koji se nude, ali po visokim cenama. Kažu da bilo koju tortu koju odaberete možete poslati na bilo koju adresu u svetu.


bec: saher hotel
bec: saher hotel
bec: saher torta
bec: strudla sa jabukama

31. Rustična slatkasta rebra u restoranu "Centimeter"

U glavnoj ulici dela grada pod imenom Špitelberg se nalazi rustični restoran "Centimeter" (postoje pored ovog još dva restorana istog lanca, na različitim lokacijama u Beču), gde se mogu pojesti austrijska svinjska rebra sa prilozima, što je ovde specijalitet, i sve to u rustičnoj atmosferi.

Kada naručite pomenuto jelo, pitaće koliko rebara želite. Na plastičnoj tacni ćete dobiti ogromne komade svinjskih rebara, pečenih i prelivenih slatkastim sosom, uz prilog domaćeg pečenog krompira koji ima fantastičan ukus, a sve to prekriveno lukom isečenim na kolutiće. Uz jelo ide i nekoliko soseva kao prilog, a od pribora za jelo ćete dobiti samo nož, što znači da se ovo jelo jede rukama. Ima nesvakidašnji slatkast ukus, koji ne prija svakome, ali svakako treba probati ovaj specijalitet i osetiti se kao lokalac. Uz taj ručak najbolje ide austrijsko pivo "Ottakringer".

Cene su vrlo pristojne za austrijsku prestonicu. Ovde ručaju i večeraju mnogi turisti, ali i meštani željni domaće atmosfere. Za boravak u restoranu je potrebna rezervacija čak i nedelju dana unapred, jer su gužve velike. Unutrašnjost restorana je takođe interesantna, a atmosfera je opuštena, tako da nije potrebno ispoštovati kodeks oblačenja koji važi u većini otmenijih bečkih restorana.


bec: slatka rebra restoran centimeter

32. Seegrotte Hinterbruhl: Najveće podzemno jezero u Evropi

Ukoliko želite da upoznate okolinu Beča, koja je izuzetno zanimljiva i živopisna, uputite se ka oblasti Modling, koja je bogata neobičnim atrakcijama. Jedna od najneobičnijih je jedan rudnik ili možda jezero, procenićete sami. Uputili smo se iz Beča ka gradu Hinterbruhl (udaljen je oko 25 km od Beča). U njemu se nalazi sistem rudarskih prostorija, koji istovremeno čini i najveće podzemno jezero u Evropi. Zvuči krajnje zbunjujuće i neobično, zar ne!?

Nakon prolaska kroz živopisni gradić, u prirodnom ambijentu nalazimo mesto za parkiranje (besplatno). Na ulazu zatičemo veliki broj turista iz celog sveta, koji čekajuju da kupe ulaznice, da ih potom vodič sprovede kroz ovaj jedinstveni rudnik i da se provozaju čamcem po jezeru.

Ulaz u rudnik se plaća 12€. Najduže čekanje na turu je oko 20 minuta. Ceo obilazak i vožnja traju oko 45 minuta, ali 45 minuta jedinstvenog i neobičnog doživljaja. Ispred ulaza u rudnik se nalazi suvenirnica, u kojoj se mogu kupiti suveniri i minerali koji su pronađeni u okolini rudnika.

Ulaz u rudnik je uzan tunel kojim je nekada na površinu izvlačen gips, sa zidova se sliva voda, ceo taj put kroz tunel deluje neverovatno dugo. Obavezno ponesite jaknu i neku obuću koju smete da pokvasite.

Prolazimo kroz rudarsko okno, tunel i dolazimo do prostora gde ne moramo da saginjemo glavu dok hodamo, jer je veća visina. Još autentičniju atmosferu je pravio vodič ture, obučen u odelo rudara, koji nas je vodio kroz tunel i pevao rudarske pesme. Kako je u rudniku izuzetno mračno, za fotografisanje je potreban dobar foto aparat. Fotografisanje je dozvoljeno.

Interesantno je da je ovo podzemno jezero slučajno pronađeno 1912. godine, nakon miniranja, kada je iz stene počela da teče voda. Prodorom vode je poplavljen donji deo rudnika, koji je godinama bio zatvoren. Za vreme II svetskog rata, korišćen je od strane nemačkog proizvođača Hejnkel Verke kao fabrika aviona, gde je 60 m ispod zemlje radilo 2.000 ljudi. Danas se u delovima rudnika nalazi alat koji je korišćen, kao i delovi aviona koji su ovde pravljeni. Mogu se videti i ostaci konjušnica u kojima su se odgajali konji, koji su bili jedini pratioci hrabrih rudara.

Jedan od interesantnih podataka je da je Dizni snimao ovde jedan deo filma „Tri musketara“ i da su rešetke koje se nalaze ispred jedne od rudarskih prostorija zapravo rešetke koje se mogu videti u filmu. Brod koji je korišćen tokom snimanja još uvek je tu i možete ga videti.

Dolazimo i do sale koja je nekada služila za molitvu rudara, u kojoj postoji prostor u kome ljudi organizuju čak i venčanja. Ima neku jedinstvenu sakralnu atmosferu.

Putevima kojima se nekada ruda odvozila sa drugog na prvi nivo, spuštamo se do mesta odakle krećemo u vožnju brodom po najvećem podzemnom jezeru u Evropi. Izgleda zaista impresivno. Voda je potpuno providna, a u nekim delovima imate utisak da je tirkizno plava. Sama vožnja traje 10ak minuta.

Po povratku ka rudarskom oknu svraćamo u svečanu salu, u kojoj su rudari organizovali proslave. Obilazimo je i puni utisaka izlazimo iz rudnika. Svakako veoma neobično mesto, sa preporukom za obavezan obilazak ako se nađete u ovom delu Austrije.


seegrotte hinterbruhl
seegrotte hinterbruhl
seegrotte hinterbruhl

33. Laxenburg: Dan u oazi mira

Ako posetite Beč i imate nekoliko slobodnih dana, jedan svakako posvetite mestu Laxenburg. Samo je jedno u nizu mesta u okolini Beča u kojima možete napraviti zanimljiv izlet.

Laxenburg se nalazi u pokrajini Modling, na oko 35 km od Beča. Mesto je poznato po dvorcu Laxenburg, koji je pored Šenbruna bio najvažniji letnjikovac Habzburgovaca. Dvorac je došao u njihov posed 1333. godine. Blauer Hof ili novi zamak je izgrađen oko postojećeg 1745. godine, tokom vladavine Marije Terezije. Primećujem da je zapravo ovaj dvorac Šenbrun u malom i neodoljivo podseća na njega.

Crkva Laxenburga, koja se nalazi nasuprot dvorca, bila je prva građevina sa raskošnim ornamentima na fasadi severno od Alpa (što je bila karakteristika razvijenog baroka). Gradnja crkve je završena 1724. godine. Do crkve se nalazi i gradska kuća Rathaus. Na platou ispred crkve i dvorca se često vikendom organizuju venčanja, sa proslavom na lepo dekorisanom trgu.

Nakon 1780. godine, bašta dvorca Laxenburg je preuređena, tako da bude park u koji Bečlije i ljudi iz okolnih mesta dolaze na vikend izlete. Park je ogroman i u njemu se bukvalno može provesti ceo dan. Sadrži nekoliko veštačkih jezera i dvorac Franzensburg, nazvan po vladaru Francu I.

Ulaz u park se plaća 2€ i može se ostati u njemu do večernjih sati. U parku postoji vozić koji može da vas provoza, ukoliko niste raspoloženi za šetnju. Ispred parka se nalaze parking mesta, kao i toaleti.

Prolazimo pored veoma starog drveća, šetamo kroz šumu i dolazimo do jezera. Ovde se mogu iznajmiti pedaline raznih vrsta i veličina i provozati po jezeru. Posmatramo mnoštvo riba i patkica koje plove. Tu je i nekoliko trafika na kojima se mogu kupiti kokice i grickalice. Inače, hranu možete uneti u park.

Na ostrvu u jezeru se nalazi dvorac Franzensburg, do koga se stiže pokretnim splavom. Vožnja splavom košta 1€, a on ide na svakih 10-15 minuta, kada nakupi dovoljno putnika. Interesantno je proći kroz unutrašnost zamka, u kome su česte umetničke izložbe i kulturni događaji. Jednostavno, ovo je mesto gde treba doći da se opustite i uživate u prirodi.

Pre polaska odlučujemo da ručamo u ovom gradiću. Na izlasku iz parka se nalazi restoran "Hof-Laxenburg". Otvoren je od 9-22h. Gledamo meni i naručujemo obrok pod nazivom Don Luiđi. Poslužuje nas ljubazna žena, koja u jednom trenutku primećuje da govorimo srpski jezik i oduševljeno nam se obraća (ovde nema velikog broja turista sa naših prostora). Nakon razgovora otkud mi i ona u Laxenburgu, pita nas da li znamo šta smo jeli. Mi odgovaramo: „Karađorđevu šniclu“. Naša domaćica potvrđuje i priča nam neobičnu priču vezanu za to jelo.

Naime, ona je došla u Austriju i udala se za Austrijanca, koji joj je nakon smrti ostavio restoran. Imali su kuvara koji je bio sa naših prostora, a prezivao se Lukić. S obzirom na to da ga je njen muž izuzetno cenio i zavoleo, obroku, koji je zapravo Karađorđeva šnicla (samo što umesto kajmaka stavljaju kačkavalj, jer kajmaka nema u Austriji), čiji je ona recept donela, dao je ime „Don Luiđi“ prema kuvaru „Lukić-Luki-Luiđi“.

Pored jela "Don Luiđi", preporučujem da probate i pastrmku sa prilogom od barenog povrća. Porcije su velike, a hrana izuzetnog ukusa. Puni utisaka napuštamo ovo divno mesto.


laxenburg
dvorac franzensburg
restoran hof laxenburg

34. Šoping u Parndorfu

Kada puni utisaka iz Beča krenete kući, na oko 30 minuta vožnje se nalazi Parndorf, malo mesto i istoimeni poznati autlet, uglavnom velikih svetskih marki. Ako želite da sve lepo obiđete, trebaće vam bar 3h. To je kompleks nalik na malo selo, gde se na otvorenom nalaze radnje najpoznatijih svetskih marki. Pored je izgrađen još jedan kompleks, a preko puta i tržni centar, sa nešto jeftinijim markama.

Stalno su akcije i popusti, u radnjama daju poklončiće, a pred Uskrs su popusti značajni, tako da se može povoljno pazariti. Veoma lepe popuste ima Nike, ali i Playmobil. Slatke ukuse možete poneti iz prodavnica Lindt i Manner.

Kompleks je ogroman, sa nekoliko restorana i kafea, igraonicama, toaletima, pa čak i panoramskim točkom. Ovakva ponuda će vas primamiti da verovatno potrošite i više nego što ste planirali, pa se unapred pripremite na to.


parndorf
parndorf playmobil

BONUS: Smeštaj u Beču

Za smeštaj u beču smo odabrali stan u naselju Favoriten, koji na Booking-u možete naći kao apartman "Puchsbaumgasse", posebno dobra opcija ako vas je više. Nalazi se u jednoj mirnoj ulici, na pet minuta od glavnog trga okruga Favoriten, gde je i početna metro stanica linije U1, kojom se stiže direktno u centar za pet minuta.

Stan se nalazi u starinskoj zgradi i nema lift. Kompletno je renoviran i vrlo moderno opremljen, sa svom potrebnom kozmetikom i hemijom. Komotno je, toplo, a u okolini se nalazi nekoliko igrališta za decu. Veoma je čisto. Voda na česmama se sme piti.

Smeštaj nema svoj parking. Može se naći mesto u zoni odmah kod smeštaja, ali se on radnim danima plaća od 9-22h. Vikendom je parkiranje besplatno. Nedaleko je trafika na kojoj se kupuju karte za parking (cena je 2.5€ po satu), a maksimalno zadržavanje je 2h.

Za doručak možete za pet minuta otići do trga Rojmanplac, na kome se nalazi čuvena pekara "Strock", kažu najbolja pekara u gradu. Cena peciva je od 2-3€ i preovlađuje slatko pecivo, iako je izbor slanih, veganskih i integralnih peciva vrlo dobar. Pred Uskrs prodaju tradicionalni slatki uskršnji hleb sa šarenim jajetom, koji možete poneti kao suvenir. U ovom kraju ćete naći i veliki broj jeftinih opcija za ishranu, pa ćete tako da oko 3 evra moći da kupite doner kekbab, koji se prodaje na mnogim mestima. Od trga kreće i šetalište sa brojnim prodavnicama.


bec: ulica puchsbaumgasse


Prijava na newsletter

Ako vam se svideo ovaj tekst i želeli biste da dobijate informacije o novim tekstovima objavljenim na blogu, možete se prijaviti na linku koji sledi: Prijava na newsletter


Srodni tekstovi

Ukoliko Vam se svideo ovaj tekst, možda će vam biti zanimljivi i sledeći tekstovi na blogu:

Beč: Najlepši božićni vašari


Beč: Najlepši božićni vašari

Praznici u Beču ... nešto što se rečima ne može opisati ... istovremeno romantični i carski! Svake godine, sredinom novembra, u Beču se postavlja praznična rasveta, a na većini trgova se postavljaju drvene kućice, u kojima se prodaju božićni ukrasi, suveniri, poslastice, kao i punč i kuvano vino, koji su glavni sastavni deo božićnih vašara u Beču. Poznato je da je Božić u Beču bajkovit.