Venecija: Šta videti i iskusiti u karnevalskom gradu fantazija


Venecija: Šta videti i iskusiti u karnevalskom gradu fantazija



Autor fotografija:

Bojana J.


Pozdrav iz jednog od najlepših i najposećenijih gradova na svetu, koji se nije značajnije menjao već 600 godina. Smatra se kolevkom evropskog slikarstva, a naziva se još i Plutajući grad, Grad vode, maski, mostova i kanala. Inspirisao je Tintoreta i Ticijana da u njemu stvaraju i ostave svoja najveća dela.

Izgrađen je na 118 ostrvaca, ima 177 kanala i 417 mostova, a nalazi se na UNESCO listi. Mnoge značajne ličnosti su ovde rođene: istraživač Marko Polo, kompozitor Antonio Vivaldi, ljubavnik Đakomo Kazanova. Tokom 17. veka je bio jedan od vodećih centara za izradu gudačkih instrumenata, a ovde je 1638. godine otvoren i prvi javni kazino na svetu.

Moglo bi se reći da je svaki kutak grada znamenitost, koja čeka da bude otkrivena.

Ciao, la bella Serenissima!

U ovom tekstu ćete pronaći iskustava koja, po mom mišljenju, ne bi trebalo propustiti, ako odlučite da dođete u Veneciju.


1. Golubovi i gužva na Trgu Svetog Marka

Da, to su nezvanična obeležja ovog trga. Uvek je prepun ljudi, koji se ovde sastaju, razgovaraju, čekaju vodiče da ih odvedu u obilazak grada, ali se takođe igraju i fotografišu sa golubovima i galebovima koji preplavljuju trg. Sa istorijskog, kulturnog i umetničkog aspekta, ovo je svakako nezaobilazna gradska atrakcija. Smatra se jednim od najlepših i najelegantnijih trgova u Evropi, koji je Napoleon nazvao najlepši salon Evrope.

Stalno je prepun ljudi, koji uživaju u lepoti raskošne bazilike Svetog Marka ukrašene pozlaćenim vizantijskim mozaicima, nežnoj mermernoj fasadi Duždeve palate, obali sa koje puca pogled ka moru koje svetluca pod suncem, posmatrajući krilatog lava Svetog Marka - zaštitnika grada, i astronomski sat star više od 500 godina. Trg krase i kafići sa prelepim baštama, ali ovde kafa može koštati i do 15€.

Nemojte propustiti priliku da besplatno uđete u baziliku Svetog Marka i divite se lepoti jedne od najlepših crkava na svetu. Ukoliko želite da vidite muzej, riznicu i oltarsku sliku od zlata „Pala d’Oro“, morate platiti pojedinačne ulaznice. Obično je red za ulazak, ali se ne čeka dugo. Unutra je zabranjeno fotografisanje, neadekvatno oblačenje i unošenje većih torbi i ranaca.


Golubovi i gužva na Trgu Svetog Marka

2. Most uzdaha iz dve perspektive

Venecija se naziva Gradom ljubavi, između ostalog, i zbog Mosta uzdaha iz 17. veka. Legenda kaže da će par u gondoli koji se poljubi ispod mosta u zalazak sunca i kada zazvone zvona na Kampanili Sv. Marka, ostati večno zaljubljen.

Ime mu je dao pesnik Lord Bajron, po ne baš tako romantičnom događaju. Naziv nosi po uzdahu zatvorenika iz Duždeve palate, koji su odavde poslednji put gledali lagunu i Veneciju, pre nego što su bili pogubljeni na Trgu Svetog Marka. Međutim, ako odlučite da posetite Duždevu palatu, imaćete ekskluzivnu mogućnost da sa Mosta uzdaha i vi vidite lagunu i Veneciju iz perspektive nekadašnjih zatvorenika. Ovo je zaista pravi doživljaj!


3. Obilazak Duždeve palate

Po mom mišljenju, jedno od nezaboravnih iskustava koje možete doživeti u Veneciji. Iza prelepe ružičaste mermerne fasade, koju nazivaju i svadbena torta, krije se jedan potpuno drugačiji svet, svet u kome su nekada živeli duždevi. Sam osećaj da se nalazite u nekadašnjem centru moći Mletačke republike i da šetate odajama koje su nekada koristile venecijanske vođe, zaista je nešto posebno.

Unutar palate ćete videti muzej koji oslikava istoriju palate, kao i dela poznatih umetnika: Ticijana, Tintoreta, Veroneza. Posebno je fascinantna sala „Maggior Consiglio“, u kojoj je odlučeno o sudbini Serenisime i u kojoj se nalazi najveća slika na svetu „Raj“, delo Tintoreta.

Interesantno je videti i zatvore iz kojih je samo Kazanova uspeo da pobegne i to tri puta. Jedino tokom obilaska Duždeve palate imate priliku da pređete preko Mosta uzdaha i vidite lagunu iz perspektive zatvorenika koji su odvođeni na pogubljenje na Trg Svetog Marka, baš između dva stuba nedaleko od obale, između kojih ljudi do dana današnjeg izbegavaju da prođu, jer smatraju da to donosi nesreću.

Ulaznica za Duždevu palatu košta 20€, ali je reč zapravo o objedinjenoj ulaznici za muzeje na Trgu Svetog Marka (Duždeva palata, Muzej „Correr“, Nacionalni arheološki muzej i Monumentalne sobe Nacionalne biblioteke „Marciana“).


Obilazak Duždeve palate

4. Plovidba Grand kanalom tokom zalaska sunca

Grand kanal je ustvari ono što Veneciju čini Venecijom! On je glavna saobraćajnica i bulevar u gradu, i zaista mi je bilo neobično da se na to naviknem. Kako se najlepše palate u stilu venecijanske renesanse i gotike nalaze upravo na kanalu, u mnoge od njih se može ući isključivo sa vode.

Jedan od najlepših pogleda na Grand kanal je sa velelepnog i najslikanijeg mosta u gradu – mosta Rialto.

Grand kanal možete besplatno posmatrati i sa poslednjeg sprata obližnjeg ekskluzivnog tržnog centra „T Fondaco“, ali samo do 17h (tokom zimskog perioda) do kada je dozvoljen izlaz na terasu.

Kroz ceo Grand kanal vozi vaporeto linija 1, koja je odlična za razgledanje grada sa vode. Poseban doživljaj je bio vožnja ovom linijom u vreme zalaska sunca, koji je u Veneciji tako koloritan i romantičan.


5. Fotografisanje u knjižari „Acqua Alta“

Definitivno, jedna od najneobičnijih atrakcija koju sam posetila u Veneciji! Knjižara na vodi, sa gomilom unikatnih knjiga po celoj radnji (ima i onih “bezobraznih”): na staroj gondoli, po haotično raspoređenom starom nameštaju, po podu, na policama, u staroj kadi.

Čuvar knjižare je mačka Koko, koja baš i nije bila raspoložena za druženje sa posetiocima. Postoji nekoliko mesta posebno napravljenih za fotografisanje, na kojima su ostavljene i knjige koje možete koristiti kao rekvizit.

Jedinstvena, romantična, smatra se jednom od najzanimljivijih i najlepših knjižara na svetu. Na izlazu se nalazi suvenirnica, u kojoj, pored knjiga, možete kupiti i zanimljive olovke, razglednice, kalendare, obeleživače za knjige.

Ova zaista neobična knjižara nosi naziv po jedinstvenoj pojavi, specifičnoj samo za Veneciju. Acqua Alta predstavlja visok vodostaj u kombinaciji sa astronomskim pojavama i jakim strujama. Apsolutno neverovatan fenomen, koji kao da polako „guta“ grad. Ako pogledate kako Venecija izgleda na mapi, videćete da ima oblik ribe koja pluta u moru. Da li je to slutnja na njenu sudbinu da potone?! Slučajnost ili ne?


Fotografisanje u knjižari „Acqua Alta“

6. Zvuci orgulja u crkvi Santa Maria della Salute

„Oprosti, majko sveta, oprosti, što naših gora požalih bor, na kom se, ustuk svakoje zlosti, blaženoj tebi podiže dvor; prezri, nebesnice, vrelo milosti, što ti zemaljski sagreši stvor: Kajan ti ljubim prečiste skute, Santa Maria della Salute!“

Ovako je lepota neverovatno raskošne crkve nadahnula pesnika Lazu Kostića da napiše istoimenu, jednu od najlepših ikada napisanih ljubavnih pesama.

Ova raskošna crkva je izgrađena 1630. godine, u znak zaveta Svetoj Mariji ako oslobodi Veneciju od kuge. Vrlo često se u crkvi održavaju koncerti orgulja, kojima možete besplatno prisustvovati. Ulaz u crkvu je besplatan, ali je radno vreme dvokratno.


7. Karneval pod maskama: Konfete, muzika i radost

Još od detinjstva, kada sam prvi put na televiziji videla reportažu sa karnevala u Veneciji, želja mi je bila da jednom u životu budem deo njega! E pa vidite, treba verovati, i želje se ostvaruju! Imala sam priliku, da bar na nekoliko dana, budem deo drugog najposećenijeg karnevala na svetu, posle onog u Rio de Žaneiru. Takođe je najpoznatiji karneval u Evropi, na koji se sjate ljudi iz celog sveta!

Održava se svake godine u periodu februar-mart, ali tačni datumi zavise od datuma katoličkog Uskrsa, tj. karneval se uvek završava na praznik Mardi Gras (40 dana pre katoličkog Uskrsa, na dan početka Velikog posta).

Ako već posećujete Veneciju u ovom periodu, pripremite se za karneval i budite deo njega. Maske se mogu kupiti svuda u gradu. Ima plastičnih i jeftinih (2-3€), ali i onih koje su ručno rađene i izuzetno skupe. Možete kupiti i plašt (15€) da upotpunite masku, ali i konfete (1€) i šarene karnevalske trake (1€), kojima su sve ulice u gradu prekrivene.

Počeci karnevala se vezuju još za 12. vek i pobedu Mletačke republike nad patrijaršijom Akvileja, kada su se ljudi okupili na Trgu Svetog Marka i proslavljali uz pesmu i igru. Karneval je ozvaničen tek u doba renesanse, kada su se plemići skrivali iza maski i kostima, kako bi se kretali i „družili“ sa robovima i nižom klasom, a istovremeno bili sigurni da će njihov identitet ostati sakriven. Iako je karneval u prošlosti bio prekinut na nekih 10 godina, ova tradicija je uspešno nastavljena.

Kada posetite karneval, videćete da je ova neobična i snažna tradicija nošenja maski očuvana i danas. Ako prošetate ulicama za vreme karnevala, videćete da meštani oblače svoje kostime i izlaze na ulice, da pozdrave druge maškare i ostale posetioce. Maskirani se voze čak i javnim prevozom. Tu ima kreativnih pojedinaca, parova koji su vešto uskladili svoje kostime, ali i čitavih porodica sa maskama koje oponašaju određenu epohu. Većina kostima je inspirisana periodom u kom je Venecija dostigla najveću raskoš. Samim tim, najpoznatije venecijanske maske potiču iz italijanske predstave "Commedia dell' arte", koja je bila popularna u doba renesanse.

Najviše maškara je na Trgu Svetog Marka. Veoma su raspoložene za fotografisanje i druženje sa posetiocima. Iako je ulični karneval jedino što turisti imaju priliku da vide, zapravo, osnova venecijanskog karnevala su balovi pod maskama koji se održavaju u raskošnim venecijanskim palatama.

Imala sam priliku da prisustvujem prvoj večeri, koju mnogi smatraju jednom od najlepših tokom celog karnevala. To veče se Rio di Canneregio pretvara u pravu scenu na vodi, sa raznim svetlosnim i tonskim efektima, kao i vrhunskim umetnicima, koji na svojim plutajućim platformama prenose temu karnevala.

Godine kada sam ja bila (2019) je tema bila posvećena obeležavanju pola veka od stupanja čoveka na Mesec, tako da je i šou na vodi bio praćen elementima koji na najbolji način prikazuju dostignuće nauke u pogledu istraživanja svemira, naravno, sa Mesecom kao glavnim motivom. Bilo je tu balerina, žonglera, dima, vatre, ukrotitelja raznih mehaničkih zveri, svetlećih formi koje su plutale kanalom, ali ubedljivo najemotivniji i najfascinantniji je bio sam završetak događaja.

Gotovo iz mora je izronio Mesec, koji se polako podizao ka nebu, noseći sa sobom jedan beli brod. Kako se Mesec rotirao, tako se na njemu ukazivao lik žene. Istovremeno, kanalom se kretala ogromna providna osvetljena kugla, koja je oponašala pun Mesec, a u njoj je igrala balerina. Sve je bilo praćeno dramatičnom muzikom i osvetljenjem okolnih zgrada i vode, a publika je oduševljeno aplaudirala, ovom, zaista, jedinstvenom performansu.

Međutim, da biste mogli da istinski uživate u ovom događaju, tj. iz prvog reda uz kanal, potrebno je da bar 2,5h pre početka događaja zauzmete svoje mesto. Iako ovaj događaj poseti veliki broj ljudi, kretanje u zoni karnevala je jednosmerno organizovano, tako da nema većih kolona i zastoja. Te večeri, inače, postoji dve predstave, prva (19h) i reprizna (21h), tako da možete odabrati onu koja vam više odgovara. Ovaj događaj je potpuno besplatan.

Festa Veneziana se nastavlja narednog dana (11h) šarenolikom i veselom paradom na vodi. Ovom događaju prethodi polučasovna regata na kanalu Rio di Canneregio.

Ovaj događaj je prava prilika da se upozna venecijanska karnevalska tradicija. Ovog puta, povorka ukrašenih čamaca sa kostimiranim veslačima, plovi duž celog Grand kanala, a krajnje odredište i mesto glavne zabave je Rio di Canneregio. Svaki čamac ima jedinstvenu „masku“: petlići, cvetići, žene koje su krenule na kupanje, mornari. Na jednom od čamaca se nalazi čitav orkestar, koji uživo svira i peva tradicionalne venecijanske karnevalske pesme. Ovaj događaj je takođe potpuno besplatan.

Nakon svečanog otvaranja karnevala i puštanja balona u vazduh (nećete verovati, ali baloni se nalaze spakovani u „pozadinu“ jednog čamca u obliku pacova) tačno u podne, počinje da se besplatno služi tradicionalna venecijanska karnevalska hrana. Čekanje vas ni ovde neće zaobići, ali je ovog puta potrebno doći oko sat vremena ranije, jer paradu na vodi možete pratiti na bilo kom mestu na obali Grand kanala. Za svečano otvaranje, morate ponovo otići do Rio di Canneregio, a ovde se služi i hrana (Parmiđana, lazanja, špagete Bolonjeze, lokalno vino, karnevalske venecijanske fritule). Naravno, gužva je ogromna i jedva se prolazi ulicom uz kanal.

Dozvolite da vas ponese radost karnevala, pozdravite maškare i fotografišite se sa njima za uspomenu na ovaj divni događaj. I ne zaboravite, karneval je svuda, na trgovima, kanalima, ulicama, mostovima, ali je najviše u našim srcima!


Karneval pod maskama: Konfete, muzika i radost
Karneval pod maskama: Konfete, muzika i radost
Karneval pod maskama: Konfete, muzika i radost

8. Neograničena vožnja vaporetom

Iako će vam svako reći da je vožnja gondolom nešto što morate da iskusite dok ste u Veneciji, moram se složiti da je to tačno, ali i izuzetno skupo iskustvo (vožnja od 35 minuta košta 100€). Ja sam vožnju gondolom zamenila vožnjom vaporetom, kojim sam išla bukvalno gde god mi je palo na pamet.

Bila sam fascinirana kako je vodeni saobraćaj dobro organizovan. Sve je odlično obeleženo i gotovo da nema čekanja, osim ponekad vikendom kada je grad pretrpan turistima, a saobraćaj malo proređen.

Ukoliko u Veneciji kupujete pojedinačne karte za vaporeto, to vas može dosta koštati. Karta za vožnju vaporetom, koja važi 75 minuta od momenta validacije, košta 7,5€. Zato preporučujem da kupite dnevnu (20€), dvodnevnu (30€) ili trodnevnu (40€) kartu, koja pored ostalih vidova transporta, uključuje i vaporeto kojim se mogu obići i okolna ostrva.


Neograničena vožnja vaporetom

9. Lutanje uskim, izuvijanim ulicama

Ulice u Veneciji potiču još iz srednjeg veka. U to doba su građene bez ikakvog reda i plana, i zato su i danas ostale zavojite, a mnoge i slepe ili jedino sa izlaskom na neki od brojnih kanala, na kojima se odvija život u Veneciji: trgovina, odlazak u školu, brza pošta (na primer, DHL isporučuje poštu čamcima), a postoje čak i ambulante na vodi.

Ukoliko želite da pronađete neku konkretnu adresu, to vam neće baš lako poći za rukom. Najbolje što u tom slučaju možete da uradite je da se prepustite i idete tamo gde vam se dopada. Ljudi se plaše da se u Veneciji, u svim tim zavojitim ulicama, ne izgube. Ako ste došli u Veneciju, treba da se pomirite sa tim da ćete se u jednom trenutku sigurno izgubiti, ali u tome i jeste draž ovog grada.

Svaki put kada zalutate, proći ćete kroz neku ulicu u kojoj nikada do sada niste bili ili videti još neku znamenitost, za koju možda niste ni znali da postoji. Meni je ovo bilo zaista jedinstveno iskustvo!


10. Degustacija italijanskih specijaliteta

Poseta Italiji je prilika da uživate u raznim italijanskim jelima i poslasticama. Probala sam tipičnu italijansku picu Margarita (3,5-6€ je cena za parče), tipično italijansko jelo Parmiđana, koje se pravi od listova patlidžana, paradajz sosa i sira (cena porcije za poneti je oko 8€), jela najbolje ikada špagete karbonara (7-9€, u zavisnosti gde jedete; odlična pasta za poneti se može kupiti u špageteriji „Dal Moro’s“), uživala u najpoznatijem italijanskom gelatu u gradu u gelateriji „SUSO“ (cena kugle je 1,8€ za standardne ukuse ili 2,2€ za specijalne ukuse, odličan je „Moro di Venezia“ – spoj crne čokolade, kafe, karamele i ko zna čega još), ali i tipičnim venecijanskim karnevalskim fritulama (cena je oko 1,5€ po komadu).

Venecijanske fritule su, inače, neizostavna poslastica i mogu se kupiti samo u vreme karnevala u gotovo celom gradu (cena je oko 1,5€ po komadu). To su, ustvari, uštipci sa različitim filovima i ukusima, čiji originalni recept potiče iz 8. veka, kada su smatrane nacionalnom poslasticom Mletačke republike. Probala sam fritule sa kandiranim voćem i fritule punjene vinskim kremom. Ne zna se koje su bolje!

U vreme ručka, na obalama kanala, videćete meštane i turiste kako ćaskaju uz Chicchetti, komade hleba sa ribom, mesom, sirom ili povrćem, koji se jedu kao zakuska uz aperitiv, najčešće čuveno italijansko piće jedre narandžaste boje Spritz Aperol.


Degustacija italijanskih specijaliteta

11. Burano: Najšarenije ostrvo na svetu

Poseta Veneciji pruža veliki broj mogućnosti za izlete, jer je gotovo svako ostrvo u laguni vredno posete i ima neki svoj jedinstveni šarm. Međutim, među njima se po svojoj ljupkosti i lepoti izdvaja Burano, ostrvo koje mnogi nazivaju najšarenijim ostrvom na svetu.

Do njega se iz Venecije stiže vaporeto linijom 12, sa stanice Fondamente Nove, a vožnja traje oko 45 minuta. Možete stići i linijom 14 sa Trga Svetog Marka (stanica San Zaccaria), ali vožnja traje malo duže. Takođe, u zimskom periodu, linija 14 ne vozi direktno do Burana, već postoji nekoliko presedanja. Međutim, sve je tako dobro organizovano, da nećete čekati ni na jednoj međustanici.

Trodnevna karta, koju sam kupila, pored ostalih vidova transporta, uključuje i vaporeto kojim se mogu obići okolna ostrva, pa i Burano, koje je među najudaljenijim. Karta važi od trenutka validacije, i možete menjati koliko god hoćete prevoznih sredstava, uključujući neograničenu upotrebu vaporeta. Na vaporeto linijama imate mesta za sedenje i za stajanje, a ove linije koje voze do udaljenijih ostrva imaju i besplatan toalet.

Nakon izuzetno ugodne plovidbe lagunom, približavamo se ovom zaista nesvakidašnjem ostrvu. Ono što sam prvo uočila jesu šarene kućice po kojima je ostrvo poznato, ali i čuveni „krivi toranj“, jedno od obeležja ostrva. Kažu da se nakrivio, jer su temelji potonuli odmah nakon izgradnje. Krivi toranj je deo jedine crkve na ostrvu, koja se nalazi na glavnom trgu Piazza Galuppi, na kome možete naći puno ribljih restorana iz kojih se oseća miris tek spremljenih morskih plodova, kao i prodavnica u kojima možete kupiti suvenire.

Ušla sam u jednu od suvenirnica u kojoj su me poslužili fantastičnim tradicionalnim „Bussola“ keksićima, koji tako divno mirišu na puter, i čiji ukus dugo ostaje na nepcima. Naravno, nisam mogla da odolim i pazarila sam ove keksiće, koje možete naći upakovane u kutije sa simbolima Burana. Cena kutije sa 300g keksa je 4,70€.

Nema potrebe da pišem koliko je ovo ostrvo fotogenično na svakom koraku. Bukvalno nisam ispuštala fotoaparat iz ruku. Videćete da su boje tako lepo odabrane, da ne možete uočiti jednu do druge kućice u istoj boji. Ovo nije slučajno, već je rezultat planiranja izgleda gradića. Naime, stanovnici ne mogu sami da biraju boju za svoju kuću. Boju im dodeljuje gradska vlast, jer za svaku kuću postoji određena odgovarajuća boja.

Kako se došlo na ideju „šaranja“ ovog ostrva, govori stara legenda, prema kojoj su žene sa ostrva svoje kuće bojile u različite jarke boje, kako bi njihovi muževi lako mogli iz daljine da prepoznaju koja je njihova kuća, kada su se vraćali iz ribolova. Ribolov je i danas veoma aktivan na ostrvu, na kome čak možete da vidite i neobične benzinske stanice uz obalu, namenjene, naravno, brodovima, jer ovde nema automobila i ostalog kopnenog saobraćaja.

Pored ovih bajkovitih kućica, između kojih je okačen tek opran veš, ostrvo Burano je poznato i po proizvodnji čipke, pa samim tim i sitnom vezu i izradi divnih stolnjaka i miljea. Na ostrvu je još 1872. godine otvorena škola čipkarstva, a u zgradi u kojoj se nekada nalazila škola, danas je smešten Muzej čipke. Nažalost, nisam imala priliku da ga obiđem. Uživala sam gledajući brojne radnje u kojima se prodaje prefinjena čipka, ali ništa više od toga, jer su cene zaista visoke.

Kao i za sve atrakcije u laguni, tako se i za ostrvo Burano vezuje jedna romantična legenda o tome kako je ostrvo postalo čuveno po buranskoj čipki. Naime, mladiću koji je pecao na obali jednog kanala, prišla je grupa sirena, koje su pokušale da ga zavedu. Kako je on bio veoma zaljubljen u svoju verenicu, odbio ih je. Sirene su bile impresionirane ovim gestom ljubavi i želele su da mladiću daju neki poklon – to je bio komad prelepe čipke. Uz poklon su mu dale i zadatak, da čipku pokloni ženi na dan njihovog venčanja. Tako je i bilo, a njegova, tada već žena, nekoliko puta je prerađivala čipku, da bi stvorila danas poznatu buransku čipku.

Vernost i ljubav imaju moć da stvore čuda, zar ne?!


Burano: Najšarenije ostrvo na svetu
Burano: Najšarenije ostrvo na svetu
Burano: Najšarenije ostrvo na svetu

12. Murano: Umetnost oblikovanja stakla

Još jedno zanimljivo ostrvo koje možete posetiti u venecijanskoj laguni, svetski poznato po proizvodnji stakla. Reč je o ostrvu Murano, koje je naziv i dobilo po ovoj specifičnoj i skupocenoj vrsti stakla.

Do njega se iz Venecije stiže vaporeto linijom 4.2, sa stanice Fondamente Nove, a vožnja traje oko 10 minuta. Postoje i druge opcije kako vaporetom doći na Murano. Na svakoj stanici vaporeta je jasno ispisano koje linije staju na toj stanici i gde sve njima možete otići, tako da putanju i linije možete kombinovati kako vam odgovara i u zavisnosti gde se u tom trenutku nalazite.

Nakon kratke vožnje, vaporeto se približava prvoj od nekoliko stanica na kojima možete sići za Murano. Mi smo sišli na prvoj stanici, na kojoj je izašao i najveći broj turista. Već sa prvim koracima na tlu ovog ostrva, oseća se neka autentična atmosfera, neki jedinstven mir i spokoj. Zanimljivo je da je ovo ostrvo zapravo sačinjeno od sedam manjih ostrva, koja su međusobno povezana mostovima, a ispod kojih protiče „njihov Grand kanal“.

Ovo ostrvo se u svetu proslavilo po proizvodnji čuvenog Murano stakla, naročito lustera, čije se cene kreću i po nekoliko hiljada evra. Proizvodnja stakla je na ostrvu aktivna još od 1291. godine, kada je vlast Venecije odlučila da sve proizvođače stakla natera da se isele iz Venecije i presele na ovo ostrvo, kako bi sprečila eventualni požar u Veneciji, koja je kompletno izgrađena na drvenim stubovima. Interesantno je da, od kada je započeta, proizvodnja stakla na ostrvu nikada nije prekidana.

Tako je i danas. U gradu postoji nekoliko fabrika stakla, koje imaju i svoje prodajne salone, ali se razni predmeti od stakla mogu kupiti i u brojnim suvenirnicama. Nemojte očekivati da je Murano staklo jeftino, a videla sam da cenu figurica od stakla određuju po gramaži, dakle, kao za zlato ili srebro. Mogu se kupiti prelepe ukrasne figure, razni ukrasni predmeti za kuću, nakit, lusteri, magneti, bukvalno sve što može da vam padne na pamet.

Treba biti oprezan, jer se u suvenirnicama, pored originalnog Murano stakla, mogu naći i kopije koje ni po čemu ne podsećaju na original. Videćete i da je crveno Murano staklo skuplje od ostalog. Kažu da je to zato što se ono boji otopljenim metalima i mineralima, i u vruću masu se dodaje čak i zlatna prašina. U jednom periodu tokom istorije, staklo je bilo ekstremno luksuzno i skupo, tako da je bilo dostupno samo bogatima.

Koliko je proizvodnja stakla bila još od davnina značajna za Mletačku republiku, govori i to da je samo majstorima koji su se bavili proizvodnjom stakla bilo dozvoljeno da sklapaju brakove sa plemićima. Inače, majstori u Muranu su poznati po svojoj umešnosti duvanja tankih i vazdušastih staklenih formi, nećete verovati, koristeći samo jedan alat! Čitala sam da u mnogim fabrikama možete besplatno prisustvovati činu proizvodnje ovih staklenih formi, ali, nažalost, tokom posete nisam uspela da pronađem mesto gde bih to mogla da vidim, možda jer je bila zimska sezona.

Na jednom od gradskih trgova se može videti visoka jelka napravljena od komada Murano stakla, koja je ovde postavljena tokom božićnih praznika. Pretpostavljam da je u narednim mesecima menja neka druga forma. Baš na tom trgu, jela sam najlepšu picu Margaritu tokom celog boravka u Veneciji. Prodaje se u lokalnoj pekari i parče košta 3,5€. Italijani kažu da je jedina prava pica, zapravo, Margarita, sa paradajzom, mocarelom i svezim bosiljkom (u bojama italijanske zastave: crvena, bela i zelena).

Naravno, povratak nije bio moguć bez lepih komada Murano stakla, koji će me uvek sećati na divno proveden, sadržajan, sunčan dan, na ovom interesantnom ostrvu.


Murano: Umetnost oblikovanja stakla
Murano: Umetnost oblikovanja stakla

13. Mestre: Prednosti smeštaja u okolini Venecije

Pre polaska u Veneciju, pravila sam razne kalkulacije šta je jeftinije i praktičnije kada se putuje kolima u Veneciju. Da li odsesti u nekom gradiću „na kopnu“, pa parkirati auto na velikom parkingu na ulazu u Veneciju? Da li odsesti u nekom gradiću „na kopnu“, pa putovati do Venecije javnim prevozom? Da li smeštaj naći u samoj Veneciji?

Na ovo poslednje pitanje je odgovor bio lak, jer je cena smeštaja bila nešto viša u odnosu na cene u okolnim mestima, a uz to, u Veneciji nije dozvoljen saobraćaj automobilima, samim tim hoteli nemaju parking, pa bismo opet bili prinuđeni na parkiranje u javnoj garaži, koja košta preko 20€ na dan. Kada se ova cena doda na cenu smeštaja, izađe zaista visoka suma.

Dakle, definitivno smo odlučili da se smestimo „na kopnu“, a s obzirom na cenu parkinga, javni prevoz je bio najbolja opcija.

Nismo se uopšte prevarili. Smeštaj smo našli preko Booking-a u mestu Mestre, koje je od Venecije udaljeno samo 10ak kilometara. Prevoz je odlično organizovan, tačan i za maksimalno pola sata ste u Veneciji.

Bili smo smešteni u staroj italijanskoj vili „Crispi“, opremljenoj starinskim nameštajem, koja kompletno odiše nekim starim vremenima, baš kao i sama Venecija. Sve je izuzetno čisto i uredno, domaćini su veoma ljubazni i predusretljivi. Doručak je tipičan italijanski. Dakle, kroasani, hleb, puter, zdenka sir, i pregršt slatkih namaza.

Hotel inače ima idealnu lokaciju za obilazak Venecije. Nalazi se na pet minuta hoda do stanice u centru gradića Mestre. Sa te stanice vozi tramvaj T1 (oko 20 minuta) ili autobus 4L (oko 30 minuta) direktno do Venecije (stanica Piazzale Roma). Odatle možete peške početi istraživanje Venecije ili možete vaporetom da odete do željene destinacije. Nedaleko je i železnička stanica, na kojoj postoji javni toalet (ako vam zatreba ova informacija). Inače, toalet u Veneciji se plaća 1/1,5€.

Iako smo Mestre izabrali kao mesto u kome ćemo samo prespavati, ispostavilo se da je grad vredan posete i da nudi mnogo više mogućnosti nego što sam očekivala. Reč je o šarmantnom i tako tipičnom italijanskom gradiću. Pored male pijace na kojoj se mogu kupiti lokalni proizvodi, postoji i veliki broj kafića sa ljupkim baštama (koje su pune čak i u februaru), pekara, poslastičarnica, dizajnerskih butika, antikvarnica, suvenirnica, prodavnica, pa čak ima i tržni centar „Le Barche“, u samoj pešačkoj zoni. Interesantno je da baš kroz tu pešačku zonu protiče kanal, koji u večernjim satima centru grada daje svežinu. Glavno mesto svih događanja je prostran trg Piazza Ferretto, koji je uveče prepun ljudi.

Mesto je poznato i po brojnim malim tradicionalnim porodičnim restoranima, koji služe lokalnu italijansku hranu. Jedna neobičnost sa kojom ćete se susresti je da ne možete da jedete kada želite. Naime, većina restorana je zatvorena u periodu od 15-19h, a večeru uglavnom možete naručiti tek pole 19 ili čak 20h.

Slobodno mogu reći da sam u ovom mestu jela najbolje špagete karbonara ikada! Prvo veče smo došli u lokalnu porodičnu „osteria“-u na glavnom trgu (zove se „Bar Sport“), u kojoj sam naručila ovo mnogima omiljeno italijansko jelo. Špagete su stigle vruće, idealno kuvane, sa tako ukusnim sosom kakav nikada ranije nisam probala, i bile su posute sa dosta bibera koji je davao poseban šmek. A sve to uz tipičnu italijansku ljubaznost, šarm i reči „Prego signora“. Pice su im takođe odlične.

Imajte u vidu da cene koje vidite u meniju mogu biti veće u konačnom računu, zbog usluge koju plaćate. Cene porcije špageta ili pica su oko 8-10€, međutim usluga se u ovom restoranu plaća 2€ po osobi. Cene pića su oko 2,5-3,5€.

Uz jelo nemojte propustiti da probate „Spritz Aperol“ (ovde ga služe sa kriškom pomorandže i maslinom), tipično italijansko piće. A da li znate kako je ovo piće nastalo? Naime, tokom austrijske dominacije u Italiji, austrijski vojnici su počeli da mešaju gaziranu vodu sa vinom, jer im je bilo mnogo jako. Car Franc Jožef je veoma voleo ovaj napitak, kome je ime dao po imenu svog batlera.


Mestre: Prednosti smeštaja u okolini Venecije
Mestre: Prednosti smeštaja u okolini Venecije


Prijava na newsletter

Ako vam se svideo ovaj tekst i želeli biste da dobijate informacije o novim tekstovima objavljenim na blogu, možete se prijaviti na linku koji sledi: Prijava na newsletter