Fruška gora: Izlet u riznici pravoslavnih manastira


Fruška gora: Izlet u riznici pravoslavnih manastira



Autor fotografija:

Bojana J.


Fruška gora je najveća vojvođanska planina, koja je prva u Srbiji proglašena nacionalnim parkom. Poznata je po neverovatnoj prirodi, brojnim vinogradima sa izgrađenim vinarijama, termalnim izvorima, izletištima, ali i po tome što je na njoj najveća koncentracija lipove šume u Evropi. Međutim, ono što turiste najviše privlači jeste čak 16 manastira Srpske pravoslavne crkve (ovoliko je aktivnih, a nekada ih je bilo i više, ali nisu svi sačuvani, dok su neki nastali i u novije vreme), koji su raspoređeni po celoj planini. Zbog njih se ovaj predeo naziva i “Srpskom Svetom gorom”.

Ktitori mnogih manastira su bile srpske vladarske porodice, a u njima su boravili Vuk Stefanović Karadžić, Dositej Obradović, Filip Višnjić, Karađorđe i mnogi drugi. Služili su i kao inspiracija pesnicima iz ovih krajeva - Branko Radičević, Jovan Jovanović Zmaj, Milica Stojadinović Srpkinja, itd.

U ovom tekstu ćete pronaći iskustava koja, po mom mišljenju, ne bi trebalo propustiti, ako odlučite da posetite Frušku goru.


1. Rustičnost manastira Šišatovac

Prvi manastir koji obilazimo je Šišatovac. Nalazi se uz potok Remeta, blizu sela Ležimir. Sa parking ulazimo u prelepo uređeno manastirsko dvorište, prepuno jorgovana i drugog cveća.

Ovo je jedan of fruškogorskih manastira za koji se ne zna ni kada je nastao, nit ko je bio njegov ktitor. Postoje samo podaci da su u njegovom osnivanju učestvovali monasi iz manastira Žiča, 1520. godine. Zapravo, oni su se u maloj crkvi Sv. Nikole, na mestu današnjeg manastira, skrivali od Turaka. Potom su na ovom mestu sagradili crkvu posvećenu Rođenju Bogorodice, koju danas znamo kao manastir Šišatovac.

Crkva je izuzetno velika, prostrana, izgrađena u stilu baroka, sa upadljivim zvonikom. Potpuno je rustična. Zidovi nisu oslikani i deluje veoma staro. Bez obzira na to, prelepo je i jedinstvena je atmosfera kada uđete unutra. Evidentno je da se dvorište izuzetno lepo održava, kao i manastirski konaci.


Rustičnost manastira Šišatovac

2. Barokni izgled Sremske Ravanice

Nastavljamo put ka manastiru Vrdnik, udaljenom oko 30 km od manastira Šišatovac. Vozimo putevima Fruške gore, koji su u relativno dobrom stanju i uživamo u prirodi. Udišemo svež i čist vazduh i nakon oko 45 minuta vožnje, stižemo u lepo uređenu banju Vrdnik, u čijem centru se nalazi manastir. Ispred je česma sa vodom i uređen parking, sa koga se uzbrdo vidi manastir. Jedini je fruškogorski manastir koji se nalazi u naselju.

Nakon ulaska kroz baroknu kapiju, vidi se impozantna crkva posvećena Vaznesenju Gospodnjem. Kao i kod većine fruškogorskih manastira, ne zna se mnogo o njegovoj istoriji. Pretpostavlja se da je izgrađen u 15. veku. Slično kao i prethodni, nastao je kada su se u njemu skrivali monasi iz manastira Ravanica, tokom najezde Turaka. Oni su sa sobom doneli mošti Kneza Lazara. Mošti su ovde bile do 1989. godine, kada su prenete u manastir Ravanica kod Ćuprije.

Danas je kivot u kome su nekada bile mošti prazan. Pored kivota u staklenoj kutiji se nalazi deo kosti Kneza Lazara. Deo manastirskog kompleksa su i konaci, koji se smatraju jednim od najlepših na Fruškoj gori. Manastir je dosta turistički aktivan, tako da u njemu možete kupiti sveće i suvenire.


Barokni izgled Sremske Ravanice

3. Zabava u etno kompleksu „Vrdnička kula“

Kad ste već na Vrdniku, imajte u vidu da se ovde nalazi i etno kompleks “Vrdnička kula”, kroz koji možete samo prošetati, ručati ili ovde naći smeštaj i počastiti se nekim spa tretmanom. Danas se pored etno dela nalazi i hotel "Premier Aqua", sa kojim je ovaj kompleks spojen. U pomenutom hotelu možete uživati u predivnom "infinity" bazenu, sa termalnom vodom. Priroda u kojoj se nalazi je zaista impresivna. Pogled na prirodu je divan i opuštajuć.

Možete se parkirati u garaži kod hotela (plaća se po satu), na parkiralištu na otvorenom (plaća se dnevna karta), ili besplatno uz rezervaciju u restoranu i ako ste smešteni u bungalovima. Ulaz u kompleks se ne napalaćuje.

Kompleksom se možete prošetati i ako niste gosti hotela, a možete ući i u crkvu brvnaru koja se nalazi na ulazu. U okviru kompleksa postoji i spa centar (može dnevno da se koristi tri sata), a možete da iznajmite i bicikl, ako ste raspoloženi za rekreaciju. Radno vreme wellness and spa centra je od nedelje do četvrtka od 10:00-20:00, a petkom i subotom od 10:00-21:00. U okviru kompleksa postoji veći broj drvenih bungalova namenjenih za smeštaj, a imaju i posebne apartmane za mladence.

U okviru kompleksa ćete naći i igralište za decu, kao i restoran sa stolovima uz samo igralište, idealnim za porodice sa decom. Ako odlučite da se osvežite, probajte ceđene sokove i njihovo domaće pivo. Ako ogladnite, tu uz igralište možete i ručati. Za decu imaju poseban jelovnik. Probajte odličan gulaš od šumskih pečuraka sa integralnm pirinčem. Cene su u rangu boljih beogradskih restorana.

Iznad kompleksa se nalazi istorijska Vrdnička kula, izgrađena još u 12. veku, a oko nje se nalaze brojne pešačke staze kroz šumu. Jedna od staza polazi upravo iz etno kompleksa, tako da se posle ručka možete i prošetati. Imajte u vidu da je uzbrdo, ima dosta stepenica i da će vam trebati 10ak minuta pešačenja.


fruska gora: vrdnicka kula
fruska gora: vrdnicka kula bungalovi
fruska gora: vrdnicka kula igraliste
fruska gora: vrdnicka kula gulas od sumskih pecuraka
fruska gora: vrdnicka kula crkva
fruska gora: vrdnicka kula staza kroz sumu

4. Istorijska Vrdnička kula

Tokom izleta po Fruškoj gori, možete posetiti i Vrdničku kulu. Dok ka njoj koračate, pratiće vas nestvarna fruškogorska priroda, zelenilo i cvrkuti ptica.

Na putu za etno kompleks "Vrdnička kula" ćete videti parking sa leve strane (od etno kompleksa postoji osvetljena pešačka staza do ovde). Tu se parkirajte i kod znaka za Vrdničku kulu krenite kroz šumu. Do vrha imate 15ak minuta uzbrdo, ali nije posebno naporan put. Obujte udobnu obuću, jer je put stenovito-zemljani, a ima i dosta komaraca, jer je većim delom kroz šumu. Kolicima za bebu ćete teško proći, tako da je bolje da ponesete nosiljku. Prilaz kuli je uređen, ima nekoliko klupa, kao i vidikovac do koga se možete popeti besplatno.

Inače, Vrdnička kula potiče još iz doba Rimljana i smatra se da je služila za odbranu Sirmiuma (današnja Sremska Mitrovica). Stara je 17 vekova i izgradio ju je rimski car Probus 287. godine. Tokom srednjeg veka se ovde sastajala Županija, a u njenom podnožju su organizovani srednjovekovni sajmovi. Od nekadašnjeg srednjovekovnog grada je zapravo jedino opstala kula. U vreme Turaka je rušena i njena građa je prodavana.

Iako opustošena, ova kula od 18 m je i danas jedna od samo nekoliko očuvanih srednjovekovnih građevina u Vojvodini. Svakako je vredna pažnje, zbog njene bogate istorije i panoramskog pogleda koji se pruža sa vrha.


fruska gora: vrdnicka kula
fruska gora: vrdnicka kula pogled

5. Lekovite vode manastira Jazak

Nastavljamo ka obližnjem manastiru Jazak, u čijem se podnožju nalazi izvor vode Jazak. Udaljen je od Vrdnika oko 3 km. Ispred manastira je lepo uređen parking, sa pregršt kreativno uređenih travnatih i cvetnih površina.

Unutar kompleksa se nalazi crkva posvećena Svetoj Trojici, konaci i suvenirnica u kojoj se mogu kupiti sveće. Dosta je turistički aktivan.

Inače, Jazak je najmlađi fruškogorski manastir. Izgrađen je na mestu gde je nekada bio Stari Jazak, koji je izgradio despot Jovan Branković. Njegov stil gradnje je takođe specifičan – miks stare srpske arhitekture, baroka i islamskog stila. Smatra se jednim od najlepših manastira na Fruškoj gori. U njemu se od 1705. godine nalaze mošti cara Uroša Nejakog.


6. Praseća bajadera u Vinskoj kući Kovačević

Kad god obilazimo Frušku goru, ima jedno mesto koje nikada ne zaobiđemo, posebno ako smo ogladneli nakon duge šetnje na čistom vazduhu... U pitanju je vinska kuća "Kovačević", restoran istoimene čuvene fruškogorske vinarije. Volim ovo mesto jer uvek budemo dočekani sa ljubaznošću i poštovanjem, čak i kada je ogromna gužva.

Ambijent kao u nekoj baroknoj bajci, neobična vojvođanska jela koja možete probati, prijatna i topla atmosfera, pogled na obronke Fruške gore - zadovoljna duša i puni stomaci. Probala sam potaž od bundeve sa semenkama od bundeve i bundevinim uljem (nikada bolji nisam jela). Naravno, kada ste došli u vinariju, preporučujem vam da probate neko od vina kuće, sa potpisom porodice Kovačević.

Ovog puta smo kao glavno jelo uzeli njihovu čuvenu svinjsku bajaderu. Ne možete ni da zamislite kakva je to rapsodija ukusa! Meso mekano i sočno, a odozgo sladunjava i hrskava kožica, koja samo puca pod zubima. Meni je ovo njihovo jelo zaista savršeno! Kao prilog uobičajeno služe pečeni krompir, ali možete tražiti i sa grilovanim povrćem i tako smanjiti unos ugljenih hidrata (mada ne znam koliko će vam to biti od značaja posle ovakvog gurmanluka). Ovog puta nije bilo mesta za slatkiše, ali da znate da ovde možete probati izvrsne domaće štrudle, pite, šnenokle, i slične vojvođanske starinske poslastice.

Vikendom obavezno rezervišite mesto. Ako idete sa decom, imaju i salu za nepušače i prostor za presvlačenje beba. Leti imaju lepu baštu sa igralištem za decu. Ispred restorana je veliki parking, ali koji vikendom nije dovoljan, koliko je ovo mesto popularno. Videćete da su i cene pristojne, otprilike u rangu beogradskih, ako ne i za nijansu niže. Ne treba ni da naglašavam da smo otišli puni pozitivnih utisaka, ali i stomaka.


Praseća bajadera u Vinskoj kući Kovačević

7. Jedan od najznačajnijih manastira - Novo Hopovo

Stižemo do manastira Novo Hopovo, i nakon parkiranja na lepo uređenom parkingu, idemo u obilazak. U blizini parkinga je i toalet koji je uređen i čist. Priroda koja okružuje manastir je fantastična, što važi i za ostale fruškogorske manastire.

Smatra se jednim od najznačajnijih manastira Vojvodine, zbog istorijske (nekada je bio sedište episkopa sremskog), prosvetne (ovde se nekada nalazila monaška i živopisačka škola) i kulturne uloge. Izgradio ga je despot Đurađ Branković, u moravskom stilu. Kao još jedna znamenitost, u manastiru se nalaze i mošti Svetog Teodora Tirona.


Jedan od najznačajnijih manastira - Novo Hopovo

8. Jedan od najmanjih manastira - Staro Hopovo

Nalazi se u predivnoj prirodi, daleko od puta, nekako usamljen na jednom uzvišenju. Kažu, jedan je od najmanjih manastira Fruške gore.

Pored samog manastira, ono što me je oduševilo je nekoliko obeleženih pešačkih staza koje odavde polaze i vode kroz nestvarno lepu šumu, ispresecanu izvorima na kojima su izgrađene kapelice i potocima. Staze kroz šumu su u tokom zime bile pod blatom, tako da smo se vrlo brzo vratili nazad, ali predlažem neku od ovih šetnji tokom proleća i leta.


Jedan od najmanjih manastira - Staro Hopovo

9. Ikone Uroša Predića u manastiru Grgeteg

Nastavljamo ka manastiru Grgeteg, koji je udaljen od Novog Hopova oko 15 km. Prođe se beli krst i stari đeram i dolazi se do manastirske kapije. Ispred manastira je parking, a do manastirskog kompleksa vodi prelepo uređena staza. Manastir zaista izgleda impozantno, a unutra je prelepo oslikan i dekorisan.

Po legendi, manastir je osnovao despot Vuk Grgurević (Zmaj Ognjeni) u 15. veku, da bi ovde smestio svog slepog oca Grgura Brankovića. Poseban je po tome što je izgrađen od kamena, mermera i kovanog gvožđa.

Ikone je naslikao Uroš Predić. Ima ih 21 i velikih su dimenzija. Među njima je i rođenje i vaskrsenje Hristovo. Postoji i mala crkva posvećena Sv. Serafimu. Novi zvonik, crkva i konaci su povezani, tako da ih možete obići, a da ne izlazite napolje. Ovde takođe postoji suvenirnica, u kojoj se mogu kupiti i sveće.


Ikone Uroša Predića u manastiru Grgeteg

10. Grandioznost manastira Krušedol

Nastavljamo put ka manastiru Krušedol, koji je udaljen od Grgetega oko 4 km. Naizgled, sudeći po kapiji, deluje da je u različitom stilu od ostalih manastira, ali to nje slučaj. Kapija podseća na stil gradnje u Žiči. Ispred je ogroman parking, iznad parkinga je mali restoran, a manastir je izuzetno posećen. Kroz kapiju, pored suvenirnice, stižemo u prelepo uređen park, na čijem se kraju nalazi manastirska crkva i manastirski konaci.

Manastirsku crkvu posvećenu Blagovestima je u 16. veku izgradio Đorđe Branković, uz pomoć vlaškog vojvode Basarabe. Uništen je dva puta. Prvi put kada su se svi monasi sa patrijarhom Arsenijem III Čarnojevićem odselili u Sentandreju, a drugi put kada su Turci spalili manastir.

Jedna od dragocenosti manastira je ikonostas, koji se sastoji od 36 ikona. Ispod ikonostasa je kivot sa ostacima moštiju Brankovića. U konaku manastira je kapela Sv. Maksima, kao i zbirka ikona, slika, starih rukopisa, knjiga, nameštaja i ukrasnih predmeta. U crkvi su sahranjeni i patrijarh Arsenije III Čarnojević, vojvoda Stefan Šupljikac, knjeginja Ljubica Obrenović, kralj Milan Obrenović.


Grandioznost manastira Krušedol

11. Gostoprimstvo Perkovog salaša

Ovo je jedno od onih mesta sa kojih odete puni pozitivnih utisaka i lepih emocija. Reč je o jednom od retkih fruškogorskih salaša, koji se nalazi u selu Neradin, nedaleko od manastira Grgeteg, na 15ak minuta vožnje od Banstola. Do njega ćete doći ako po ulasku u selo pratite putokaze. Za nekih 400 m stižete, a da ste na dobrom putu će vam pokazati jedan deo puta koji nije asfaltiran, pred sam ulaz na salaš.

Ispred salaša će vas sačekati veliki parking i vozila koja su baš ovo mesto odabrala za neke lepe porodične trenutke. Da biste našli mesto u ovom raju za porodice, rezervišite mesto unapred. Bićete vrlo lepo dočekani, ljubazno usluženi, a deda Nikola od 80 godina će biti zadužen za upoznavanje gostiju i animaciju raznim zanimljivim pričama o ovom mestu. Kao pravi domaćin, goste ispraća i poklanja im zrelo voće koje nabere na licu mesta u svom voćnjaku. Kaže, ako ne podeli, neće ni da rodi.

Ambijent odiše seoskom atmosferom. Svedeno je, ali prelepo i vrlo prijatno za boravak. Kad pogledate voćnjake, sve je pod konac. Prepuno ruža i održavanih travnjaka. Na predivnoj je lokaciji, sa izuzetnim pogledom i čistim vazduhom. Pravo seosko domaćinstvo, sa izvrsnom hranom i opuštanjem u prirodi.

Pravo je uživanje ručati u hladovini, dok se deca igraju na travnjaku i u voćnjaku. Trčkaraju i beru zrelo voće, kojim se mogu poslužiti. Iako salaš nema igralište za decu, deca ovde uživaju. Možete im poneti neko ćebence, igračkice, loptu i biće ovo provod o kome će pričati danima. Prošetajte kroz voćnjake i naići ćete na jednu ljuljašku na 230 m nadmorske visine, sa koje možete posmatrati prelepu panoramu Fruške gore.

Kada je u pitanju hrana, imajte u vidu da nemaju raznolik meni, ali je sve što imaju u ponudi domaće i preukusno spremljeno. Od sokova služe samo domaće (zova, jagoda...). Ponuda jela se menja, a kada smo mi bili su imali izvrsnu kokošiju supu, gulaš koji je bio jedan od najboljih koji sam ikada probala, odlične ljute domaće kobasice, piletinu sa šargarepom, graškom i krompir pireom, kao i punjene paprike. Cene su pristojne.


Gostoprimstvo Perkovog salaša
Gostoprimstvo Perkovog salaša
Gostoprimstvo Perkovog salaša
Gostoprimstvo Perkovog salaša
Gostoprimstvo Perkovog salaša
Gostoprimstvo Perkovog salaša
Gostoprimstvo Perkovog salaša
Gostoprimstvo Perkovog salaša

12. Etno park manastira Velika Remeta

Nastavljamo ka manastiru Velika Remeta. Udaljen je od Krušedola oko 7 km, na putu ka Sremskim Karlovcima. Ono što smo zatekli u ovom manastiru nas je oduševilo. Ako nije najlepši fruškogorski manastir, onda je svakako manastir sa najlepše uređenim i najsadržajnijim manastirskim posedom.

Kada prođete kroz manastirsku kapiju, prvo ćete osetiti svežinu, u hladu starog drveća. Baš ispod tog drveća imate dosta mesta da ostavite auto. Odmah kod mesta gde se parkirate, videćete mali etno park, sa nekoliko starih kućica-brvnara, vodenicom i drvenim mostićima. Na tom prostoru, kao i u celom kompleksu, ima puno mesta za odmor i predah. Ovde ćete videti i mali bazen sa sitnim životinjama: patke, guske i sl. Sam sadržaj privlači brojne posetioce, pa ćete ovde retko kad biti jedini gosti.

Sa druge strane imanja je impresivna fontana, sa čijeg vrha, na kome se nalazi kapelica, se pruža pogled ka manastirskoj crkvi. U sred predivne prirode u kojoj se manastir nalazi, videćete i Vitlejemsku pećinu, koja je deci posebno zanimljiva. Jednom prilikom smo ovde došli za Božić, pa je poseta pećini bila poseban doživljaj. Posetu možete završiti u manastirskoj crkvi i suvenirnici.

Manastir je u 16. veku izgradio “sremski kralj” Dragutin. Krasi ga stari crkveni zvonik, jedan od najstarijih (18. vek) i najviših u Sremu. Ima oko 40 m i čak osam spratova.

Veoma je interesantno da je manastir nekada bio oslikan spolja. Od tih fresaka je sačuvana samo freska Bogorodice sa malim Hristom. U manastirskom konaku čuva se velika ikona Čudotvorna majka Božija, sa medaljonima iz 1678. godine. U konacima je Muzej stare srpske crkvene muzike. U njemu možete videti note iz srednjeg veka, koje nisu bile iste kao one za koje znamo danas.


Etno park manastira Velika Remeta
Etno park manastira Velika Remeta
Etno park manastira Velika Remeta
Etno park manastira Velika Remeta

Na oko 2 km seoskim putem od manastira, naći ćete izbor Ubavac, na kome je izgrađena kapela posvećena Sv. Dimitriju (1899. godina), a takođe pripada manastirskom kompleksu. Put do njega je označen samo iz pravca ka manastiru. Ako idete do izvora nakon posete manastira, na prvoj velikoj raskrsnici skrenite desno, pa makadamom nastavite pravo. Na izvoru možete natočiti vodu i umiti se, jer je ova voda posebno poznata po lekovitosti za vid.


Etno park manastira Velika Remeta

13. Dečija pešačka staza "Popovica"

Dok nisam posetila ovo mesto na Fruškoj gori, nisam zapravo ni znala koliko je velika ova vojvođanska planina i koliko znamenitosti krije. Koliko se u njoj smestilo pećina, vidikovaca, kamenoloma, izletišta, jezera... Šetnja u koju vas vodim je meni bila prilično lagana, a da je tako govori i ogroman broj dece koju smo videli - prava porodična šetnja na čistom vazduhu. Staza je duga oko 4.5 km, a nama je trebalo nešto manje od 3h.

Staza je kružna. Obavezno ponesite vodu i hranu. Obujte udobnu i staru obuću, jer je veći deo staze pod blatom. Nisam primetila razliku u temperaturi tokom šetnje, tako da se nemojte pretopljavati. Obavezno ponesite kape, jer na vidikovcu duva jak vetar. Staza je kroz šumu, tako da ne može da se prođe kolicima za bebe.

Šetnja počinje iz mesta Popovica (kod okretnice autobusa). Ovde ćete videti veliki broj ljudi (ima i organizovanih pešačkih tura) i oznaku za stazu zdravlja. Mi smo nju pratili i nakon 15ak minuta smo stigli do jednog skrivenog ušuškanog planinskog jezera - Popovičkog jezera. Čak i tokom jeseni ima zelenu boju. Nedaleko od jezera se nalazi i izvor. Dalje smo nastavili prateći plavu i zelenu oznaku staze, da bismo nakon oko 1h stigli do cilja šetnje.

Usput ćete videti putokaz za Perinu pećinu (nismo išli jer smo čuli da nije moguće da se uđe) i tu je i jedino odmorište od početka, sa nekoliko klupa i stolova. Za pećinu kažu da je to najdublja pećina Fruške gore, i da je u njoj neki Holanđanin sakrio blago koje do danas nije pronađeno. Pretpostavlja se da je nastala od ostataka nekadašnjeg rudnika.

Odavde smo za 20ak minuta stigli do vidikovca "Orlovo bojište". Na lokalitetu ima nekoliko klupa, ali duva strahovito jak vetar. Vidikovac je nastao nad istoimenim kamenolomom Fruške gore. Odavde ćete videti TV toranj, nepregledne šume, ali i litice kamenoloma, na kojima kažu da orlovi prave gnezda i da se često mogu videti.

Nastavite stazom suprotno od smera iz kog ste došli i za 15ak minuta stižete do mesta odakle ste krenuli. Tu je simpatičan improvizovan kafić "Gorski smeško", u kome možete proslaviti uspešan kraj ove ture.


Dečija pešačka staza

14. Skriveni dragulj Fruške gore - Beli majdan

Uglavnom se Fruška gora spominje kao mesto za uživanje u prirodi, roštiljanje i posetu pravoslavnim manastirima. A da li ste znali da Fruška gora krije pećine nastale na mestu starog kamenoloma?

Brda iznad sela Stari Rakovac su izgrađena od krečnjaka i peska, koji su se pre oko 15 miliona godina taložili u Panonskom moru, koje se nekada ovde nalazilo. Bilo je čak i aktivnih vulkana. Posle nekoliko vekova eksploatacije peskovitog krečnjaka, ostala je ogromna galerija, impozantan objekat u kamenu pod nazivom "Beli majdan". Ostaci potiču iz kamenoloma za koji se pretpostavlja da je bio u funkciji još u 12. veku, a sigurno se zna da je bio aktivan u 18. veku.

Do ovog lokaliteta morate ići peške, nekih 2 km (treba vam 20ak minuta), nakon što auto parkirate ispred manastira Rakovac. Vratite se malo unazad. Pratite zeleni putokaz za "Beli majdan". Put će vas voditi najpre kroz selo, a onda kroz šumu, blatnjavim putem, uzbrdo sve do lokaliteta. Ispred je naglašeno da ne ulazite u galeriju bez pratnje stručnog lica. Ispred ima nekoliko izletničkih klupica na kojima možete odmoriti, ako ih već nisu zauzeli vikendaši koji roštiljaju.

Od lokaliteta postoji staza koja se dalje nastavlja oko 7 km, ali je strma. Kolicima za bebu ne možete proći, tako da je jedina mogućnost u nosiljci. Imajte u vidu da ima mnogo komaraca tokom toplijeg vremena, tako da se obavezno namažite kremom pre kretanja. Gotovo sve vreme idete kroz hlad, tako da vam sunce neće smetati, ako ga i bude tog dana.


Skriveni dragulj Fruške gore - Beli majdan

15. Izletišta Zmajevac i Brankovac

Nastavak puta kroz Frušku goru su obeležili neverovatni vidikovci do kojih možete stići veoma lako, a sa kojih je pogled neverovatan, na kojoj god strani ove vojvođanske planine da se nalaze.

Najpre nas je put doveo do vidikovca Zmajevac, na kome je bilo parkirano nekoliko automobila, a ljudi su stajali uz zaštitnu ogradu, fascinirani pogledom. Ovaj vidikovac i izletište je mesto za koje kažu da nudi jedan od najlepših pogleda na Srem, posebno uveče, kada počnu da se pale ulične svetiljke u okolnim mestima. Mi nažalost nismo čekali veče, ali je i tokom dana pogled fascinantan! Na izletištu postoji nekoliko izletničkih klupa, kao i ložišta za roštilj, pa ovde možete provesti i duže vreme. Odavde se vidi i Vrdnička kula, do koje sa Zmajevca kreće Zip Line (nije radio tokom naše posete).

Sledeće vredno pažnje je izletište Brankovac, gde smo stali pored puta i napravili pauzu za ručak. Nalazi se blizu Iriga, iznad Vrdnika. Poneli smo spremljenu hranu, tako da smo natenane uživali u domaćoj hrani, s pogledom na Novi Sad, Srem i Bačku. Zaista raj za oči i uživanje za sva ostala čula!

Kada dolazite na Frušku goru, obavezno planirajte neki vid piknika. Dakle, obavezno ponesite prostirku za travu, neku domaću hranu i rekvizite za zabavu i sportove na travi. Ljubitelji roštiljanja, ako žele da zauzmu mesta, moraju poraniti, posebno vikendom.


Izletišta Zmajevac i Brankovac

16. Vinarija Erdevik

Ukoliko tokom obilaska Fruške gore odlučite da krenete u pravcu Šida, preporučujem da se provozate do Erdevika, mesta na obroncima ove vojvođanske planine, u kome se smestila najstarija vinarija u Srbiji iz 1824. godine.

Danas je istorija nastavila da živi u svakoj kapljici izvrsnih vina koja ovde možete piti, upotpunjena sa konceptom laganog uživanja u hrani, koji vam omogućava da doživite svaki zalogaj prefinjenih jela, spremljenih od isključivo lokalnih domaćih namirnica.

Sam ambijent je božanstven - čist vazduh, zelenilo, bašta sa stolovima sa buketima cveća, igračke za decu na travnjaku, pa i jedan košarkašku teren u blizini. Usluga je besprekorna, osoblje ljubazno, a sve što vam posluže će vam detaljno predstaviti, kako biste znali poreklo svakog zalogaja.

Preporučujem da počnete sa mezetlukom, u kome obavezno mora biti pravi sremački kulen. Probajte i ukišeljeno ljuto grožđe, jer je ukus zaista jedinstven. Odlična im je i domaća pileća supa, kao i juneća čorba sa knedlama od džigerice, koje serviraju na poseban način - iz čajnika.

Što se tiče glavnih jela, imaju izvrsnu domaću pastu, ali i razne kombinacije jela od mesa. Mi smo probali teletinu sa sosom od šumskih pečuraka i sa brendijem. Imajte u vidu da se jela od mesa uglavnom poručuju na 100g. Svakako uz ručak probajte i njihova vina.

Iskustvo je zaista vrhunsko, hrana veoma kvalitetna i spremljena na jedinstven način, pa to povlači sa sobom i višu cenu. Obavezno rezervišite mesto. Posle ručka se možete prošetati i sa vodičem posetiti vinariju, čija vina možete u restoranu i kupiti.

Na 2 km od vinarije se nalazi izvor Banja za koji se smatra da je u doba Rimljana bio lekovita banja, kao i uređeno jezero Bruje, pa možete prošetati po bujnoj prirodi i potrošiti kalorije na čistom vazduhu. Ako ste ovde početkom juna, možete posetiti i lokalnu manifestaciju Sremska kulenijada i pazariti izvrstan domaći kulen.


fruska gora: vinarija erdevik
fruska gora: vinarija erdevik hrana


Prijava na newsletter

Ako vam se svideo ovaj tekst i želeli biste da dobijate informacije o novim tekstovima objavljenim na blogu, možete se prijaviti na linku koji sledi: Prijava na newsletter


Srodni tekstovi

Ukoliko Vam se svideo ovaj tekst, možda će vam biti zanimljivi i sledeći tekstovi na blogu:

Sremski Karlovci: Kuglof sa šećerom u prahu

Novi Sad: Šta videti i iskusiti u srpskoj Atini


Sremski Karlovci: Kuglof sa šećerom u prahu

Jedan sunčani vikend možete iskoristiti da skoknete do ovog prelepog grada. Uživajte u njegovoj arhitekturi, istoriji, šarmu, miru, slatkom mirisu kuglofa posutog šećerom u prahu, aromatičnom slatkom bermetu i preukusnim rezancima sa makom. U ovom tekstu ću vam navesti moja najlepša iskustva koja morate doživeti u Sremskim Karlovcima.


Novi Sad: Šta videti i iskusiti u srpskoj Atini

Novi Sad, "srpska Atina", dugo je bio centar srpske kulture. 1748. godine je proglašen slobodnim kraljevskim gradom, kada mu je carica Marija Terezija dodelila autonomiju u okviru Habsburške monarhije. Put iz Beograda do Novog Sada traje oko sat vremena, a ima ukupno oko 70 km.