Homolje: Reke pune zlata obavijene magijom


Homolje: Reke pune zlata obavijene magijom



Autor fotografija:

Bojana J.


Ukoliko odlučite da krenete put Homolja, morate se pripremiti na to da će vas očarati - svojim nestvarnim vodenim kreacijama, usečenim stenama kroz koje se probija klisura, neobičnim verskim objektima, vrhunskom hranom, termalnim izvorima, jednom savremenom farmom koju možete posetiti, legendama i magijom.

Ka Petrovcu na Mlavi, “srcu” Homolja, uputili smo se kolima iz Beograda. Autoputem smo išli do isključenja za Požarevac, a potom regionalnim putem. Desno uz put je banja Ždrelo – Mlavske terme, gde se zaustavljamo na kratko da bismo zakazali masažu za popodne, pre nastavka puta ka prvoj znamenitosti Homolja koju posećujemo. Nastavljamo put ka Krupajskom vrelu, prvom odredištu na današnjem izletu. Uz put ka Krupaji je jedan divan restoran na samoj Mlavi, u koji ćemo svratiti u povratku. Od Beograda nam je trebalo oko 2,5 h vožnje, a prešli smo oko 150 km.

U ovom tekstu ćete pronaći iskustava koja, po mom mišljenju, ne bi trebalo propustiti, ako odlučite da dođete u Homolje i obiđete ovaj deo Srbije.


1. Ostaci manastira Blagoveštenje

Na kapiji Homolja, na ulazu u Gornjačku klisuru, levo uz put, u steni se nalaze ostaci manastira Blagoveštenje, koji se mogu videti sa samog regionalnog puta.

Nekadašnji manastir je sagradio despot Stefan Lazarević, kao svoju zadužbinu. Iznad manastira u steni, u podnožju planine Vukan, nalazi se isposnica u kojoj je boravio Sv. Grigorije sinait „Mlađi“, koji je po nalogu kneza Lazara organizovao gradnju manastira Gornjak, koji se nalazi nešto dalje u Gornjačkoj klisuri, a pored koga ćemo takođe proći.


manastir blagovestenje

2. Mir i tišina manastira Gornjak

Desno uz put je manastir Gornjak. Nalazi se na levoj obali Mlave, prislonjen uz stenu ispod planine Ježevac. Sagrađen je u 14. veku, i u njemu je posle Kosovskog boja boravila kneginja Milica sa svojom porodicom.

Podigao ga je knez Lazar i predstavlja njegovu zadužbinu. Iz tog perioda, danas je sačuvana glavna manastirska crkva, koja je posvećena Vavedenju, i kapela u pećini, koja je posvećena Sv. Nikoli. Freske su slabo očuvane (bolje očuvane su u kapeli Sv. Nikole), jer je manastir stradao više puta.


3. Mistika Krupajskog vrela

Nakon manastira Gornjak, ulazimo u Krepoljin. U Krepoljinu se, inače, održavaju Dani gljiva i bilja Homolja. Idemo lokalnim, dosta lošim putem, ali dobro obeleženim. Usput je restoran “Zov Homolja”. Skrećemo levo kod putokaza i idemo seoskim putem. Parkiramo auto na parkingu lokalnog restorana, u sklopu koga postoji i toalet koji možete iskoristiti. Odavde postoje znakovi na drvetu, iza vodenice, ka putu kojim ćete doći do samog vrela.

Put do vrela paralelno ima kanale u kojima se nalaze klasifikovane pastrmke različitih veličina. Pecanje je zabranjeno, ali možete tražiti u lokalnom restoranu “Vrelo” da vam ulove ribu i pripreme je za ručak. Do samog vrela ima oko 100 m pešačenja uskim i dosta klizavim putem, ali ono što tamo čeka će vas zaista fascinirati.

Hidrološki spomenik prirode I kategorije, čija voda izvire iz pećine, sa veštačkom branom, čini malo jezerce, prelepe plave boje. Spada u najveće i najjače kraške izvore u Srbiji. Voda je prozirna do 5 m, temperature je od 9-11°C i bogata je lekovitim mineralima.

Na početku je pećinska dvorana, potopljena podzemnim jezercetom, koja nije otvorena za posete. Zbog izgradnje brane, visine oko 3 m, vrelo ima izgled izduženog jezerceta, čija se voda preliva preko brane atraktivnim vodopadom. Kod starog mlina se nalazi betonska česma sa pet metalnih cevi, kojima ističe voda temperature 26°C.

U neposrednoj blizini Krupajskog vrela, nalazi se termalni izvor “Toplik”, čija je temperature vode 23°C i izuzetno je lekovita.


krupajsko vrelo

4. Kristalno zeleno Vrelo Mlave

Na oko 600 m od centra Žagubice, bisera Istočne Srbije, se nalazi Vrelo Mlave. Postoji uređen parking ispred hotela i restorana "Vrelo". U ovom vrelu izmerena je najveća dubina u Evropi (74 m). Voda je prozirna od 4-7 m, sa temperaturom od 8-11°C.

Kada je kišovito vreme, dešava se da se voda dosta zamuti, pa i nema tako lepu boju. Međutim, četinarska šuma, koja se spušta do samog vrela, daje mu tamno zelenu boju po lepom vremenu.

Dvadesetak metara ispod vrela nalazi se restoran i hotel “Vrelo”, do koga se dolazi prelaskom preko drvenog mostića. Restoran ima unutrašnji deo i baštu iz dva dela, tako da se ovde može ručati. Tog dana kada smo posetili vrelo Mlave je padala kišica, tako da je bilo dosta prazno, ali verujem da je leti utisak mnogo drugačiji.

Put do vrela je brdski i sa dosta krivina. Uz put je manastir Trška crkva, koji potiče iz 13. veka i najstariji je verski objekat u ovom delu Srbije.


Vrelo Mlave

5. Ručak u restoranu “Kod Rajka XXL”

U povratku ka Petrovcu na Mlavi, u samoj Gornjačkoj klisuri, u mestu Ždrelo, svraćamo na ručak u ribnjak pastrmke “Kod Rajka XXL”. Na samom putu je njihov parking, a kada se parkirate morate preći magistralu, ići preko gvozdenog mosta preko Mlave, da biste došli do restorana.

Ono po čemu su najpoznatiji je, logično, sveža riba - pastrmka i šaran. U restoranu kraj Mlave, u njenom kanjonu, uživaćete u pogledu na Gornjačku klisuru koja restoran okružuje sa svih strana. Restoran ima tri dela – terasu na vodi, jednu terasu iznad navedene i zastakljenu salu. Poslednji navedeni deo je aktivan i kada je hladnije vreme. Zapravo, ovo je jedini aktivan deo restorana zimi. Koliko je ovo dobro i poznato mesto, govore i fotografije znamenitih ličnosti koje su ovo mesto posećivale.

Na meniju je svakodnevno sveža riba iz njihovog ribnjaka. U ponudi uvek imaju riblju čorbu i pastrmku. Možete otići da odaberete direktno iz ribnjaka ribu koja će potom biti spremljena i poslužena samo za vas.

Uverili smo se da pastrmku zaista spremaju fantastično. Domaćini su veoma ljubazni. Cene su niske, tako da ćete izvrstan ručak platiti manje nego u Beogradu. Nakon ručka možete neke od domaćih proizvoda ovog kraja kupiti i poneti kao suvenir ili poklon: prirodne sirupe sokova od drenjina, trnjina, kupina, med, ikone, konzervirane ili mlevene vrganje.

Pa da krenemo sa menijem. Dok smo pili piće (imaju odlično roze vino), veoma brzo je stigao i ručak. Poručili smo paradajz salatu sa čuvenim homoljskim sirom, pomfrit, ogromnu porciju pilećih bataka i pola porcije - jedna riba - pastrmke. Sve je bilo obilno i zaista preukusno. Na svakom stolu stoji domaći preliv za ribu, sa raznoraznim začinima. Kupili smo i sirup-sok od drenjima i poneli kao pokolon za najdraže. Zaista je sve prirodno, ali ove proizvode ne prave vlasnici restorana, već prodaju proizvode lokalnog seoskog domaćinstva.

Napustili smo ovo mesto i oazu mira, zaista puni pozitivnih utisaka. A nakon odličnog ručka, opuštanja u prelepim i opuštajućim zvucima Mlave, nastavljamo ka našoj sledećoj oazi opuštanja, oazi toplote, sa divnim i lekovitim termo-mineralnim vodama.


restoran kod rajka xxl
restoran kod Rajka xxl

6. Termalne vode banje Ždrelo

Posle odličnog ručka, nastavili smo put ka banji Ždrelo, koja je od restorana udaljena samo 5 km u pravcu ka Petrovcu na Mlavi. Okružuju je sa dve strane Homoljske planine. Naziv "Ždrelo" je dobila, jer se nalazi na samom ulazu u Gornjačku klisuru. Njene termalne vode imaju temperaturu od oko 40°C, koja ne zavisi od godišnjeg doba, tako da se bazeni u banji koriste tokom cele godine.

U sklopu bazena se nalazi salon za masažu, sauna, slana soba, tursko kupatilo, teretana, akva park, restoran i masažne kade. Sva kupališta banje koriste termalnu vodu. Posebnu atrakciju predstavlja bazen sa slanom vodom, kao i bazen sa toplom termalnom vodom koji se nalazi napolju, i koji je aktivan i zimi.

Interesantno je da je ovaj akva park jedinstven u Srbiji po tome što radi tokom cele godine, ima termo-mineralnu vodu i ima i dnevno i noćno kupanje. Regularno, bazeni rade do 20h, osim subotom kada rade do 21h. Kada padne mrak, bazeni dobijaju i dekorativnu rasvetu, pa to daje posebnu čar i ostavlja poseban utisak.

U sklopu kompleksa, tačnije u dvorištu, se nalazi nekoliko kućica u kojima se prodaje med i suveniri. Ceo kompleks je čist i uredan. Unutar kompleksa postoje uređeni toaleti i nekoliko kafića. Za korišćenje velnesa se plaća dodatna karta u odnosu na cenu za korišćenje bazena.

U dolasku, svratili smo u banju i zakazali masažu, na koju smo došli nakon obilaska znamenitosti ovog kraja. Imaju dosta masera, tako da se maser može i birati, a mesta za masažu uvek ima. Plaća se odmah i dobijete račun sa kojim dolazite na masažu. Na računu piše koji vam je maser dodeljen. Kad dođete na masažu, treba da se javite na pultu, a oni vas odvedu do velnes centra, gde se nalaze i sobe za masažu. Masaže su im fantastične.

Posle ovakvog uživanja nije nam baš bilo lako da se dovezemo do Beograda, ali je osećaj opuštenosti ostao i po povratku.


Banja Ždrelo

Bela reka: Savremena farma u srcu Homoljskih planina

Sada sledi jedno mesto, koje me je, malo je reći, oduševilo! Mesto idealno za vikend putovanje (sa noćenjem) ili jednodnevni izlet. Tokom jednog majskog vikenda smo se uputili na pravu savremenu farmu u srcu Homoljskih planina - Farmu „Bela reka“. Nakon promašenog puta i zaglavljivanja na istom (postoji nekoliko puteva), gospodin Božidar, upravnik imanja, nas je "spasio" i odveo na ovo mesto sa prirodom kakvu nisam imala priliku do sada da vidim. Zelene livade, šareno poljsko cveće, vrtače u brdima.

Odmah na početku bih vam skrenula pažnju da ne pratite navigaciju, jer će vam ona pokazati najkraći put, ali koji je toliko loš da je moguće proći samo terenskim vozilom. Mi smo ovo parče puta od nekih 8 km vozili preko sat vremena. Da nije bilo gospodina Božidara, verovatno bismo se i vratili kući, a to bi bio ogroman propust, jer ono što smo ovde videli je nešto što do sada nismo ni na jednom drugom mestu. Međutim, na tom promašenom putu sam videla najlepše poljsko cveće ikada. Toliko boja i šarenila, uklopljenih u zelenilo šume i livada, kako samo priroda ume da naslika.

Elem, da vam objasnim kako da dođete do Bele reke, a da ne prođete kao mi. Pored puta kojim smo mi išli, postoji put koji je gotovo ceo asfaltni i kojim se vrlo brzo stiže do imanja. Najbolje je da se uputite ka manastiru Manasija. Kada stignete do manastira (možete i njega posetiti i ovde napraviti pauzu), bukvalno idete putem koji okružuje zidine manastira. Sam put i pogled na manastir su doživljaj za sebe. Nakon manastira, put nastavlja kroz sela Bukovac, Panjevac, Lipovica, i potom dolazite u selo Bliznak, u kome se farma i nalazi. Kad priđete selu Bliznak, ima i nekoliko putokaza.

Vrlo blizu (nekih pola sata vožnje) se nalazi i čuveno Krupajsko vrelo, pa možete napraviti kompletan izlet, mada ne znam koliko ćete imati vremena, jer na farmi ima sadržaja da ovde provedete čitav dan. Imajte u vidu da je ovo privatni posed i da su posete moguće uz prethodnu najavu gospodinu Božidaru na telefon. Nakon dolaska na imanje, imate parking, ovde ostavljate auto i možete kranuti u avanturu.

O gostoprimstvu da i ne govorim, jer smo bili dočekani i ugošćeni, što bi se reklo, "kao rod rođeni". Na terasi su nam poslužili piće, a potom i ručak – izvrstan gulaš uz krompir pire i kupus salatu. Pre ručka smo imali priliku da probamo gril koziji sir, koji tek razvijaju i još uvek nemaju u prodaji. Verujte mi na reč, ovo je savršenstvo! Poslužili su nam grilovan sir uz džem od ljutih papričica. Kakav specijalitet! Uz ručak smo degustirali i njihove ostale proizvode: kozije sireve, koziji sirni namaz koji ne mogu ni da opišem koliko je ukusan, kao i domaće kobasice punjene njihovim kozijim sirom koji je termostabilan, koji je njihov tehnolog posebno smislio za ovu namenu.

Uz ručak smo pričali o imanju i njegovoj zanimljivoj istoriji. Naime, još 1853. godine je ovde knez Miloš Obrenović sagradio ergelu i uzgajivačnicu konja za svoju vojsku, a i danas je na mestu gde je nekada pojio konje (kamena pojilica u obliku potkovice) postavljena česma. Tokom svetskih ratova se ergela i dalje koristila, jer su se ovde obučavali gardisti u jahanju konja. Deo stare konjušnice je sačuvan, a na ovom mestu je u toku izgradnja smeštajnih jedinica i restorana. Interesantno je da je ergela u Ljubičevu nastala tako što je odavde brebačeno 49 konja.

Tu je i oznaka nadmorske visine, na kojoj ćete videti da se nalazite na tačno 490 m nadmorske visine, pa i ne čudi što je ovde i vazduh blag kao mleko. Sam naziv farme potiče od jedne prirodne pojave. Naime, u zoru, može se videti magla kako lebdi iznad vrtača, koje su specifičan reljefni oblik i mogu se u velikom broju videti na imanju, a kada se ova pojava gleda iz daljine izgleda kao da bela reka teče kroz dolinu. Otuda ovaj neobičan naziv. Upravo u 19. veku se ovo mesto prvi put i spominje pod ovim imenom.

Nakon domaćinskog ručka, obišli smo imanje, a pred polazak se snabdeli njihovim vrhunskim kozjim i ovčijim sirevima. Tokom obilaska smo imali priliku da vidimo pripremljene sireve u hladnjači, da obiđemo postrojenja za proizvodnju sireva, ali i da se igramo sa životinjicama. Pored kozica i ovčica (imaju ih preko 3.000), na imanju ćete upoznati i jednu filmsku zvezdu - gospođu kravu - koja je snimala film za Anđelinu i Breda Pita. Tu je i njeno umiljato tele, a na imanju imaju i nekoliko ponića.

Pitate se kakvi su sirevi. Jednom rečju – fantazija! Inače nisam neki ljubitelj kozijih sireva, ali ovi su toliko ukusni da im nisam odolela. Obično se ljudi žale da koziji sirevi „mirišu“. Ovde to nije slučaj, a objasnili su nam i zašto. Ovde su koze odvojene od drugih životinja i tokom muže mleko ne poprima mirise (poznato je da sveže pomuženo mleko upija mirise kao sunđer). Sir nastao od takvog mleka ne može biti drugačiji nego izvrstan.

Nakon obilaska imanja možete svratiti, ako želite, do njihove prodavnice i tu pazariti neke od proizvoda. Mi smo se počastili kozijim sirom u maslinovom ulju sa začinskim biljem, kupili smo nekoliko tvrdih i polutvrdih kozijih sireva, ovčiji sir (kačkavalj), kao i izvrstan namaz od kozijeg sira (najsličniji Zdenki). Sve je zdravo i domaće.

Pre polaska smo, iako nam je kiša pretila, otišli u šetnju stazom kroz imanje i uživanje u nestvarno lepim predelima. Zanimljivo je da u sklopu imanja imaju i plantažu borovnica. A još je neobičnije samo tlo, prepuno vrtača, specifičnog levlastog oblika reljefa. Sve je mirisalo na mleko i poljsko cveće, a čist vazduh nas je potpuno opio. Ne treba ni da naglasim da je ovde za decu raj.

Ako želite ovde da provedete više dana, na raspolaganju vam je četiri apartmana. Trenutno je u izgradnji još jedan veliki objekat, u kome će biti još apartmana i restoran. Nakon izgradnje, ovo mesto će biti pogodno za manja korporativna okupljanja. Pogled sa terase apartmana je fantazija, pravo ka livadama sa vrtačama.

Imanje smo nakon lepo provedenog dana napustili puni utisaka. Ovo jeste bila naša prva, ali ne i poslednja poseta. Ovo mesto i ljudi koji ovde rade su nas oduševili i dajem iskrenu preporuku da ih posetite. Nadam se da ćete imati podjednako pozitivne utiske.


farma bela reka
farma bela reka: rucak
farma bela reka: sirevi
farma bela reka
farma bela reka: prodavnica
farma bela reka: zivotinje
farma bela reka


Prijava na newsletter

Ako vam se svideo ovaj tekst i želeli biste da dobijate informacije o novim tekstovima objavljenim na blogu, možete se prijaviti na linku koji sledi: Prijava na newsletter


Srodni tekstovi

Ukoliko Vam se svideo ovaj tekst, možda će vam biti zanimljivi i sledeći tekstovi na blogu:

Borsko jezero: Gde vazduh miriše na borove


Borsko jezero: Gde vazduh miriše na borove

Kroz ovaj tekst ću vam prikazati jednu destinaciju koja je za mene u Srbiji bila potpuno otkriće - Borsko jezero. Pročitaćete zašto me je toliko oduševilo. U tekstu ćete naći i predloge gde možete svratiti u odlasku i u povratku sa Borskog jezera, tako da sa ovim predlozima možete upotpuniti jedan sadržajan vikend. Uživajte!